Predizborni pejzaž BiH: od glasova “protiv” do strategija za vlast
U Bosni i Hercegovini izbori rijetko odražavaju direktnu podršku kandidatu ili stranci. Češće, birači glasaju kako bi spriječili pobjedu “onog drugog”, nego da bi aktivno podržali nekoga. U praksi, glas “za” često je bio samo formalnost, dok je ključna bila borba protiv suparnika. Taj obrazac stvarao je politički teren u kojem su se mnoge stranke snalazile igrajući uloge “za” i “protiv” u stalnoj izmjeni i balansiranju moći. Sada, u završnici 2025. godine, već se nazire atmosfera predizborne 2026. godine.
Generalni izbori zakazani su za početak oktobra, a opoziciona Stranka demokratske akcije (SDA) već je uočljivo aktivna. Premda se kampanja formalno ne naziva predizbornom, njeni znakovi su jasni – od tribina u zemlji do dijaspore, pa i u Beču, gdje predsjednik stranke Bakir Izetbegović iznosi ambiciozne planove: dupliranje plata i penzija u narednih osam godina, masivna izgradnja infrastrukture i povratak političke pozicije Bošnjaka koju su, kako tvrdi, Trojka i njihova pasivnost narušili. Ova strategija SDA oslanja se na opći dojam razočaranja u vladajuću Trojku. Taj narativ se gradi na premisi da građani neće glasati “protiv”, već aktivno “za” promjenu. Ključni motiv kampanje podsjeća na početak mandata Trojke: tada je politička volja Bošnjaka, uz potporu međunarodne zajednice, marginalizirana u formiranju Vlade FBiH, što SDA koristi kao argument za svoj povratak na vlast.
Realnost političkih koalicija
Jedna od stalnih istina bh. politike je da obećanja rijetko odražavaju stvarnu moć implementacije. Koalicije se formiraju iz nužde, a ne programa ili strategije, pa pobjednički blok uvijek mora računati na zahtjeve dominantnih stranaka iz entiteta RS i hrvatskog političkog korpusa. Ostvarenje bilo kojeg predizbornog obećanja ovisi o pregovaračkim sposobnostima, političkoj snazi na lokalnom nivou i spremnosti na kompromise, koji u BiH često poprime različite i neočekivane oblike. Trojka, koja je preuzela vlast 2022. godine, bila je ohrabrena međunarodnom podrškom, ali s nedovoljno iskustva u državnoj administraciji. Susret s iskusnim političkim akterima SNSD-a i HDZ-a pokazao je da politička igra u BiH zahtijeva više od optimizma i najava. SDA sada računa upravo na tu perspektivu, tvrdeći da bi, da je ona bila na vlasti, situacija bila drugačija – no hoće li zaista biti?
Blef ili realnost?
Izetbegovićeva obećanja o dupliranju plata i penzija u osam godina, u kontekstu inflacije i ekonomskih ograničenja, više liče na politički blef nego realističan plan. Povijesno iskustvo SDA pokazuje da je rast zaposlenosti i infrastrukturni projekti rezultat kombinacije faktora, a ne samo političke strategije jedne stranke. Primjer tunela Hranjen, čija izgradnja traje godinama i trošila je preko 130 miliona KM, ilustruje koliko projekti često zaostaju i koliko je implementacija kompleksna. Stoga, za ozbiljnu političku strategiju potrebna je kombinacija konkretnih planova, političke snage i spremnosti na kompromis, ali i dugoročno strateško razmišljanje. Diaspora bi, primjerice, trebala biti više od baze za glasove i finansijsku podršku – trebala bi postati partner u investicijama i razvoju, dok bi domaća administracija morala biti spremna odgovoriti profesionalno i efikasno.
Predizborna atmosfera u BiH u 2025. godini već je vidljiva, s jasno postavljenim narativima i ambicijama. SDA i Trojka koriste različite strategije: jedna se oslanja na razočaranje građana u vladajuće, druga na optimizam i obećanja promjena. Ipak, politička realnost BiH zahtijeva više od retorike – potrebni su planovi koji donose stvarne promjene, profesionalnost u implementaciji i sposobnost balansiranja unutar kompleksnog političkog sistema. Građani će na kraju odlučiti hoće li glasati protiv ili za – ali samo konkretna politika može pretvoriti razočaranje u stvarnu podršku.
