Manipulacija nacionalnom zastupljenošću u novoj Vladi RS: Potezi koji izazivaju pitanja
U najnovijim političkim previranjima u Bosni i Hercegovini, naročito kada je riječ o entitetu Republici Srpskoj, postavlja se pitanje opravdanosti i zakonitosti uvođenja Bošnjakinje Irene Ignjatović u novi saziv Vlade RS-a, čime je iznova poduprta teza o netransparentnosti u pogledu etničke zastupljenosti na visokom političkom nivou. Ignjatović je ušla u vladu na poziciju ministrice za porodicu, omladinu i sport, unatoč činjenici da u njenom rodnom listu nije bilo naznačeno da je Bošnjakinja.
Naime, prema podacima iz rodnog lista Ignjatović, izdat nedavno, ne sadrži kategorije za nacionalnost i vjeroispovijest, dok se sama ministrica, suočena s kritikama, izjašnjava kao Bošnjakinja, naglašavajući kako je tu nacionalnost ispunila prilikom prijave na prošlogodišnje izbore. Ipak, njena izjava o etničkom porijeklu dolazi u trenutku kada se jasno postavlja pitanje – ako je ona zaista Bošnjakinja, zašto u njenom službenom dokumentu nije naznačeno isto?
Ignjatović, koja je na ministarsku funkciju došla zamijenivši Selmu Čabrić, navodi kako je ponosna što dolazi iz mješovitog braka, ali to nije odgovor na osnovno pitanje: kako je moguće da se u formalnom dokumentu, koji je zakonski važeći i neosporiv, ne navodi nacionalnost, a sve to uz obrazloženje premijera Save Minića da je upravo ona njegova "nova Bošnjakinja" u vladi? Ako se ovakvi postupci ne podvrgnu temeljitoj analizi, može se stvoriti opasni presedan za dalje manipulacije etničkom zastupljenošću, što u konačnici podriva vjerodostojnost institucija i ugrožava osnovne principe jednakosti među narodima u BiH.
Nakon izglasavanja nove vlade, ostaje također nejasno zašto Bošnjački klub u Vijeću naroda RS-a nije iskoristio mehanizam vitalnog nacionalnog interesa, a posebno pitanje etničke zastupljenosti u novom sastavu vlade. Zakon o vladi entiteta jasno definiše proporcionalnu zastupljenost prema etničkoj pripadnosti, sa 8 ministara iz reda Srba, 5 iz reda Bošnjaka i 3 iz reda Hrvata. Međutim, ove brojke se često ne poštuju, a kao rezultat toga, često se javlja nezadovoljstvo i kritike sa svih strana političkog spektra.
S obzirom na činjenicu da je u najnovijem sazivu Vlade RS-a došlo do izmjena, poput imenovanja Ignjatović na visoku poziciju i uz sve ove kontroverze u vezi sa njenim etničkim opredjeljenjem, jasno je da se u političkom okruženju nastavlja trend podcjenjivanja važnosti istinske političke reprezentacije na bazi jednakih prava svih naroda. Problematičan je i kontekst u kojem politički predstavnici različitih naroda često koriste etničku zastupljenost kao politički alat, bez obzira na stvarnu zastupljenost i jednakost koja bi trebala biti osigurana ustavom.
Ovaj slučaj također postavlja pitanje sekularnosti u političkoj praksi, jer Ignjatović je zakletvu položila u pravoslavnoj crkvi u Banjoj Luci, zajedno sa kolegama iz Srpske pravoslavne crkve, što je dodatno izazvalo pažnju javnosti i političara, pa i kritiku Bošnjačkih političkih predstavnika koji smatraju da bi takvi postupci mogli biti u suprotnosti sa osnovnim načelima sekularnosti, odnosno odvojenosti religije i države.
Osim toga, zabrinjavajuće je i povećanje broja ministara iz reda Srba koji zauzimaju visoke političke pozicije u RS-u, dok broj Bošnjaka u novoj vladi ostaje na vrlo niskom nivou, što podcrtava veću političku dominaciju jednog naroda na račun ostalih. Iako su političari poput Ramiza Salkića iz SDA najavili moguće žalbe prema Ustavnom sudu BiH zbog imenovanja Ane Trišić Babić za v.d. predsjednika RS-a, s obzirom na postojeće etničke nesuglasice u sastavu vlade, moguće je da će ovo pitanje i dalje ostati goruće u političkoj agendi.
Iako se iz SDA opravdava potez i glasanje Dževada Mahmutovića koje nije išlo u korist pokretanja vitalnog nacionalnog interesa povodom imenovanja nove Vlade RS-a, postavlja se pitanje da li je to zaista prava i jedinstvena politička reakcija koja bi doprinijela poštovanju prava Bošnjaka u ovom entitetu. Sa svim tim kontroverzama, jasno je da će politički odnosi u Bosni i Hercegovini, posebno kada je riječ o etničkoj zastupljenosti, ostati pod velikim povećalom, a odgovornost za ovo pitanje će se morati snositi kako političarima na vlasti, tako i samim institucijama koje bi trebale garantirati ravnotežu i jednakost među narodima.
