Podržavanje Iranaca nije ni milostinja ni intervencija. Naprotiv, to je ispunjenje pravnih i političkih obaveza koje je EU već preuzela.
Mjesec dana nakon nacionalnih protesta, iranski narod i dalje stvara historiju, po cijenu vlastitih života. Slobodni svijet se više ne može pretvarati da nije svjestan događaja na terenu, niti može tvrditi da je neutralan suočen s onim što se dogodilo. Iranci ne traže od drugih da govore u njihovo ime, već da ih osnaže da završe ono što su započeli. Potreba za međunarodnom akcijom se samo pojačala.
Ove sedmice, evropska debata je konačno promijenila smjer. Italija se zvanično pridružila pozivima za osudu Korpusa islamske revolucionarne garde (IRGC), i tom odlukom se politički pejzaž EU suzio. Francuska i Španija su sada jedine države članice koje sprečavaju blok da kolektivno označi IRGC kao terorističku organizaciju.
Pitanje za Brisel više nije da li su uslovi za to ispunjeni, već da li će blok djelovati kada se to desi. Decenijama je iranski narod bio izložen sistematskom nasilju od strane svoje države. Ovo nije vladavina prava. To je jednostrani rat protiv civilnog stanovništva, obilježen vansudskim pogubljenjima, prisilnim nestancima, priznanjima, mučenjem, masovnom cenzurom i namjernom upotrebom deprivacije kao sredstva ugnjetavanja. S jedne strane stoji totalitarna država; s druge strane, nenaoružani građani.
Kako se video snimci i iskazi očevidaca i dalje pojavljuju uprkos ozbiljnim prekidima komunikacije, razmjere nasilja više nisu upitne. Potkrijepljeni istraživačkim novinarstvom, izvori iz Irana upozoravaju da je više od 36.500 ljudi možda ubijeno od strane režimskih snaga od početka protesta 28. decembra. Vodeće organizacije za ljudska prava potvrdile su hiljade smrtnih slučajeva, upozoravajući da su sve dostupne brojke gotovo sigurno potcijenjene zbog ograničenja pristupa i isključenja interneta.
Obim, organizacija i svrha ove represije ispunjavaju zakonski prag za zločine protiv čovječnosti, kako je definirano Rimskim statutom iz 1998. godine kojim je osnovan Međunarodni krivični sud. A prema principu UN-ove odgovornosti za zaštitu (R2P), principu koji nastoji osigurati da je stanovništvo zaštićeno od masovnih zločina, a koji je EU formalno podržala, ovaj prag pokreće obavezu. U ovom trenutku, neaktivnost prestaje biti odvraćajući faktor i postaje moralni, politički i pravni neuspjeh.
Opasnosti su ovdje neposredne. Hiljade pritvorenih demonstranata suočavaju se s neposrednom prijetnjom pogubljenja. Najviši iranski pravosudni organi upozorili su da nastavak protesta, posebno ako se navodi navodna strana podrška, predstavlja moharebeh, ili "rat protiv Boga", optužbu koja nosi smrtnu kaznu i koja se historijski koristi za opravdanje masovnih pogubljenja nakon nemira. Proizvoljno pritvaranje i nedostatak pravičnog postupka izlažu pritvorenike jasnom i predvidljivom riziku, povećavajući obaveze međunarodne zajednice.
Iranski narod hrabro se suočava s izazovom koji je pred njim, demonstrirajući akciju, koheziju i odlučnost. Prema stubovima R2P, odgovornost se sada pomiče prema van, prvo na pomoć, a kada je to potrebno, i na poduzimanje kolektivne akcije kada je sama država počinilac zločina.
Šest akcija direktno proizilazi iz ovih obaveza:
Prvo, civili moraju biti zaštićeni smanjenjem sposobnosti režima da čini zločine. To zahtijeva formalno označavanje IRGC-a kao terorističke organizacije s obzirom na njenu centralnu ulogu u sistematskom nasilju nad civilima i unutar i izvan Irana. To je u skladu s evropskim pravnim standardima. Italija je preuzela vodstvo. Sada Francuska i Španija moraju slijediti taj primjer, kako bi EU mogla djelovati kao jedno.
Drugo, blok mora uvesti koordinirane i održive ekonomske mjere u skladu s R2P. To uključuje globalno zamrzavanje imovine režima u okviru sankcija EU, kao i identifikaciju, zapljenu i demontiranje flote "fantomskih tankera" koji finansiraju represiju i izbjegavaju sankcije.
Treća obaveza je garantovanje prava na informisanje. Iransko digitalno zamračenje predstavlja ozbiljno kršenje sloboda zaštićenih Evropskom konvencijom o ljudskim pravima. Slobodan, siguran i kontinuiran pristup internetu treba osigurati kroz masovno korištenje satelitske povezivosti i sigurnih komunikacijskih tehnologija. Sajber-zaštitne mjere trebale bi spriječiti proizvoljna isključenja civilnih mreža.
Četvrto, EU mora djelovati kako bi okončala nekažnjivost država putem pravne odgovornosti. To znači protjerivanje predstavnika režima uključenih u represiju nad građanima iz evropskih prijestolnica i pokretanje pravnih postupaka protiv odgovornih za zločine protiv čovječnosti pod univerzalnom jurisdikcijom, princip koji je već priznalo nekoliko država članica EU.
Peto, blok bi trebao zahtijevati trenutno i bezuvjetno oslobađanje svih političkih zatvorenika, koji su pritvoreni u jasnom kršenju međunarodnih obaveza Irana u oblasti ljudskih prava.
Konačno, Evropa bi trebala postaviti jasan ultimatum, zahtijevajući da se nezavisnim nevladinim humanitarnim organizacijama i organizacijama za ljudska prava odmah odobri, neograničen i vremenski ograničen pristup terenu unutar Irana. Ako se ovaj pristup ne odobri u određenom roku, trebala bi povući diplomatsko priznanje Islamske Republike Iran.
Nepriznavanje je legitiman odgovor na režim koji je izgubio legitimitet sistematskim napadima na vlastito stanovništvo. To bi također signaliziralo jasnu podršku pravu iranskog naroda na reprezentativnu i odgovornu vladu.
Podržavanje Iranaca nije ni milostinja ni intervencija. Naprotiv, to je realizacija pravnih i političkih obaveza koje je EU već preuzela. Režim u Teheranu već 47 godina praktikuje državno sponzorirani teror, izvozi nasilje, destabilizuje region i podstiče nuklearne prijetnje. Završetak ove putanje nije ideološki. To je pitanje evropske i globalne sigurnosti.
Za EU, ne postoji više nikakvo proceduralno opravdanje. Dokaza ima u izobilju. Pravni okvir je na mjestu. Francuska i Španija su sada jedine koje stoje između bloka i kolektivne akcije protiv IRGC-a. U pitanju nije diplomatija, već kredibilitet Evrope i hoće li ona održati principe na koje se poziva kada ih historija testira.
