Dok pojedine zemlje Zapadnog Balkana već koriste prve tranše sredstava iz ambicioznog Plana rasta Evropske unije, Bosna i Hercegovina i dalje stoji na početnoj tački.
Dok su susjedne države uspjele ispuniti dio obaveza i otvoriti pristup milionima eura namijenjenih ekonomskom razvoju i približavanju evropskom tržištu, BiH nije realizovala nijednu reformsku mjeru koja bi joj omogućila korištenje predviđenih sredstava.
Plan rasta EU, vrijedan šest milijardi eura, zamišljen je kao dodatni podsticaj zemljama regiona da ubrzaju promjene koje su godinama sastavni dio evropskog puta – od jačanja institucija i pravosuđa do unapređenja poslovnog ambijenta i usklađivanja sa pravilima Evropske unije.
Međutim, iskustvo iz prvih mjeseci provedbe pokazalo je jasnu razliku između država koje su reforme pretvorile u politički prioritet i onih koje su ostale zarobljene u unutrašnjim blokadama.
Bosna i Hercegovina se trenutno nalazi u najnepovoljnijoj poziciji. Neispunjavanje preuzetih obaveza znači ne samo usporavanje evropskog puta, već i direktan gubitak finansijske podrške koja je trebala biti usmjerena prema ekonomiji, infrastrukturi, javnoj upravi i životnom standardu građana.
Problem, međutim, nije samo u propuštenom novcu. Evropski fondovi postavljeni su kao nagrada za stvarne promjene, a ne kao automatska pomoć. Zbog toga se od država očekuje da pokažu političku spremnost za donošenje odluka koje često zahtijevaju kompromis i prevazilaženje stranačkih interesa.
U slučaju BiH, upravo politička neslaganja i različiti pogledi na funkcionisanje države ponovo su postali najveća prepreka. Dok se evropske integracije često deklarativno predstavljaju kao zajednički cilj, konkretni potezi koji bi vodili ka tom cilju nerijetko ostaju blokirani.
Za razliku od BiH, Albanija, Crna Gora i Sjeverna Makedonija uspjele su napraviti određeni napredak i osigurati više isplata, iako ni te zemlje nisu bez političkih problema. Njihovo iskustvo pokazuje da stabilniji politički dogovor i sposobnost institucija da provode odluke imaju direktan utjecaj na pristup evropskim sredstvima.
Poseban izazov za BiH jeste činjenica da evropski novac nije neograničen. Sredstva koja jedna država ne iskoristi mogu biti preusmjerena onima koje brže provode dogovorene reforme. U takvom sistemu najveći gubitnici nisu političke elite, nego građani koji ostaju bez mogućnosti za nova ulaganja i razvojne projekte.
Plan rasta EU tako je postao svojevrsni test političke zrelosti zemalja Zapadnog Balkana. On pokazuje ko je spreman pretvoriti evropske integracije iz političkog slogana u konkretan rad.
Za Bosnu i Hercegovinu pitanje više nije samo koliko će novca dobiti iz evropskih fondova, nego i da li postoji dovoljno političke volje da se naprave promjene koje bi taj novac omogućile. Bez toga, evropska sredstva ostaju samo još jedna propuštena prilika u nizu.
