Pukovnik Armije Republike BiH, Avdo Palić, glavnokomandujući odbrane Žepe tokom agresije, zarobljen je na današnji dan, 27. jula 1995. godine, u kampu UNPROFOR-a na Bokšanici kod Žepe. Zajedno s njim, zarobljeni su i članovi ratnog Predsjedništva Žepe, Mehmed Hajrić i Amir Imamović.
Palić je 4. augusta prebačen u tajni vojni zatvor u Bijeljini, a 5. septembra, po naređenju Glavnog štaba Vojske RS, kapetan Dragomir Pećanac i pripadnik VRS Željko Mijatović su ga poveli na razmjenu zarobljenika. Smatra se da je tada ubijen pucnjem u glavu s leđa.
Na dan zarobljavanja, Palić je otišao na pregovore s ratnim zločincem Ratkom Mladićem u kampu UNPROFOR-a na Bokšanici kod Žepe. Dočekao ga je Zdravko Tolimir, kojem je Palić, uz osmijeh, pružio ruku i rekao: “Ja sam taj Avdo kojeg tražite.”
Od pada Srebrenice 11. jula do 27. jula vodile su se vojne i diplomatske borbe za Žepu. Palić je vodio sve ove bitke i dogovorio evakuaciju stanovnika Žepe s Ratkom Mladićem. Evakuacija je završena 27. jula, a Palić, svjestan rizika, nije napustio Žepu, stavljajući sigurnost svojih sugrađana ispred vlastitog života.
Jedan od posljednjih koji je vidio Palića živog bio je Edward Joseph, član mirovne misije u Bosni i Hercegovini. Joseph je svjedočio haotičnom stanju u UNPROFOR-u na Aerodromu Dubrave kod Tuzle, gdje su Bošnjaci protjerani iz Srebrenice tražili svoje nestale muškarce. Mnoge žene su bile silovane, a njihova sudbina ostala nepoznata.
Joseph je također bio prisutan tokom evakuacije Žepe, gdje je zajedno s kolegom koordinirao evakuaciju civila. UN je isprva odbijao poslati tim zbog “etničkih sukoba,” ali je Joseph insistirao kako bi spriječio daljnje zločine.
Srpske snage su neprestano granatirale Žepu i pozivale na predaju putem razglasa. Joseph je opisao Palića kao nevjerovatno hrabrog čovjeka koji je ostao sam, poslavši svoje vojnike u šumu. Uprkos svojoj nadmoći, srpski oficiri su bili nervozni dok je Palić hrabro pregovarao o evakuaciji.
UN vojnici, uključujući ukrajinski bataljon, uspostavili su sistem za popisivanje svih koji su ulazili u autobuse, kako bi spriječili zločine. Pitali su svakoga odlazi li svojom voljom, ali su bili svjesni prisilnog karaktera evakuacije.
Palić je ostao do kraja, brinući se za sve, posebno za ranjenike. Nakon evakuacije, srpske snage su ga odvele iz UNPROFOR-ovog kampa. Joseph je obavijestio sjedište UN-a i pokušao slijediti vozilo koje je odvezlo Palića, ali nije uspio spriječiti njegovu otmicu.
Kada su stigli do Mladića, on je tvrdio da je Palić “pobjegao,” iako je bilo očito da su ga odveli. Palićeva sudbina tada je bila zapečaćena, a njegova žrtva ostaje simbol otpora i hrabrosti.
Posmrtni ostaci Avde Palića ekshumirani su iz masovne grobnice u novembru 2001. godine u Vragolovima kod Rogatice, zajedno s ostacima još osam žrtava. Nakon prve neuspješne analize, u augustu 2009. godine utvrđeno je da ostaci pripadaju Avdi Paliću. Sahranjen je u haremu Ali-Pašine džamije u Sarajevu.
Na godišnjicu njegovog zarobljavanja, sjećamo se Avde Palića, heroja koji je dao svoj život za svoj narod. Njegovo ime će zauvijek ostati upisano u historiji Bosne i Hercegovine kao simbol otpora, hrabrosti i ljubavi prema domovini i svom narodu.
