Dok se u Čapljini još uvijek ne stižu obrisati tragovi nasilnog uklanjanja oko 150 državnih zastava Bosne i Hercegovine, koje su građani postavili u znak podrške reprezentaciji BiH na Svjetskom prvenstvu, danas uz magistralni put M-17 ponosno vijore zastave susjedne Hrvatske.
Postavljene direktno na saobraćajne znakove, na šest lokacija uz frekventnu saobraćajnicu. Jasnije poruke od ove teško je poslati.
Ovo nije slučajnost. Ovo je politika.
Vikend akcije “čišćenja” i selektivna pravda
Radnici Elektroprivrede HZ HB, uz asistenciju policije, uklonili su zastave Bosne i Hercegovine brzinom i efikasnošću koja bi zadivila i najrevnosnije represivne aparate. Obrazloženje? Navodno postavljene bez dozvole, predstavljaju neovlašteni zahvat u javni prostor i ugrožavaju saobraćaj.
Samo nekoliko dana kasnije, na dan utakmice Engleska – Hrvatska, hrvatske zastave krasi isti taj javni prostor. Na saobraćajnim znakovima. Bez ikakvih vidljivih reakcija nadležnih. Čini se da su pravila u Čapljini vrlo fleksibilna – zavise od toga koja je zastava u pitanju.
Gradske vlasti Čapljine su ranije pokazale izuzetnu revnost kada je trebalo ukloniti historijsku zastavu Bosne i Hercegovine sa ljiljanima sa kule u Počitelju. Tada su bili veoma glasni: nema dozvole, ne može, kršenje propisa. Danas ćute. Ili, još gore – odobravaju.
Šta kaže zakon?
Zakon je, nažalost, prilično jasan, ali se primjenjuje samo kada to odgovara određenim političkim krugovima. Isticanje stranih zastava samo po sebi nije zabranjeno. Međutim, postavljanje bilo kakvih obilježja, transparenata ili simbola na saobraćajne znakove, stubove javne rasvjete i drugu infrastrukturu podliježe strogim pravilima: potrebna je saglasnost nadležnih službi, poštivanje propisa o sigurnosti saobraćaja i komunalnog reda.
Ako je to pravilo važilo za zastavu države Bosne i Hercegovine – međunarodno priznatog simbola suverene zemlje – onda mora važiti i za zastavu bilo koje druge države. Ili ne važi ni za koga. Trećeg nema.
Ovaj slučaj pokazuje nešto mnogo opasnije od obične hipokrizije: institucionalizovanu diskriminaciju prema državnim simbolima Bosne i Hercegovine na dijelu njenog teritorija. To je poruka da u nekim opštinama Hercegovine država BiH nije dobrodošla čak ni u simboličkom smislu, dok se susjedna država tretira sa posebnim poštovanjem.
Duboki problem: Teritorijalizacija identiteta i slaba država
Ovo nije samo priča o zastavama. Ovo je priča o tome čija je ovo država. Da li je Bosna i Hercegovina zajednička država svih njenih naroda, ili je na određenim područjima postala protektorat jedne susjedne zemlje, gdje se domaći zakoni primjenjuju selektivno, a državni simboli skidaju uz policijsku pratnju?
Takvo ponašanje lokalnih vlasti u Čapljini šalje poruku građanima bošnjačke i srpske nacionalnosti da u tom dijelu Federacije nisu ravnopravni. Šalje poruku i međunarodnoj zajednici da Daytonski sporazum i ustavni poredak BiH na terenu ne funkcionišu jednako za sve. I najopasnije – šalje poruku ekstremistima svih boja da se selektivna primjena zakona isplati ako imaš dovoljno političke moći i podrške iz susjedstva.
U zemlji koja pretenduje na evropski put, ovakvi događaji su sramota. Umjesto da jačamo zajednički identitet i poštovanje državnih institucija, svjedočimo otvorenom favorizovanju jednog nacionalnog korpusa nauštrb države.
Vrijeme je za reakciju
Nadležne institucije na nivou Federacije i države BiH ne smiju ćutati. Ministarstvo unutrašnjih poslova, Kantonalno tužilaštvo, Agencija za sigurnost saobraćaja i Inspektorat moraju odmah reagovati. Ako su zastave BiH uklonjene zbog “kršenja propisa”, onda hrvatske zastave na saobraćajnim znakovima moraju doživjeti istu sudbinu – i to hitno.
Ako se to ne dogodi, onda više nemamo iluzija. Imamo otvorenu potvrdu da u Bosni i Hercegovini ne postoji jednakost pred zakonom, već samo pravo jačega i glasnijega. Čapljina je samo simptom. Bolest je duboka: slaba država, nacionalno ekskluzivne politike i susjedni uticaji koji je sve više destabilizuju. Dok se ovo ne promijeni, pitanje “čija je ovo država” neće biti retoričko – ono će biti svakodnevna, bolna realnost za stotine hiljada građana.
Vrijeme je da institucije Bosne i Hercegovine konačno pokažu kičmu. Jer ako neće one, ko će braniti dostojanstvo ove države?
