U vrijeme dok većina građana Bosne i Hercegovine jedva preživljava, bori se sa poskupljenjima, niskim platama i urušenim zdravstvenim sistemom, ministri Vijeća ministara BiH nastavljaju da vode život jet-setera na račun naroda.
Najnoviji podaci dostavljeni Parlamentarnoj skupštini BiH na pitanje poslanika Edina Ramića razotkrili su šokantnu bahatost i rasipništvo državnih funkcionera.
Umjesto da dostave kompletne i transparentne podatke za sve ministre i njihove saradnike – uključujući i predsjedavajuću Borjanu Krišto – dobili smo samo djelimične odgovore iz pet ministarstava. Ostali su se ili sakrili ili dostavili nečitke, neupotrebljive tabele. Već sam taj čin predstavlja klasičnu političku bahatost i pokušaj zataškavanja.
Samo četiri ministarstva koja su dostavila upotrebljive podatke priznala su da su u periodu od 2023. do februara 2026. godine potrošila gotovo milion maraka (973.969 KM) samo na dnevnice, smještaj i avionske karte. Pravi trošak je sigurno daleko veći.
Elmedin Konaković – apsolutni šampion rasipanja
Najveći trošadžija među svima je ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković. Ovaj političar je u nepune tri godine obavio nevjerovatnih 117 službenih putovanja, za šta je potrošio 187.127 KM javnog novca. Samo u 2025. godini njegovo ministarstvo je na putovanja bacilo 339.091 KM – više nego u 2023. i 2024. zajedno.
Njegovi omiljeni pravci su luksuzne destinacije poput New Yorka i Washingtona, gdje jedno putovanje male delegacije lako košta i preko 10.000 KM po osobi. Dok Konaković uživa u hotelskim apartmanima i biznis klasama, građani u BiH ne mogu da plate grijanje.
Njegov zamjenik Josip Brkić nije daleko iza njega sa 50 putovanja (89.621 KM), a šef kabineta Zlatan Burzić je sa 20 putovanja potrošio 71.448 KM. Ovo više liči na turističku agenciju nego na ozbiljno ministarstvo.
Davor Bunoza – ministar pravde na "službenim" ekskurzijama
Ministar pravde Davor Bunoza je sa delegacijom potrošio 32.425 KM na 17 putovanja. Posebno se ističe putovanje u Samarkand (Uzbekistan) koje je koštalo preko 5.600 KM, te put u Strazbur i Pariz. Umjesto da se bavi reformom pravosuđa i borbom protiv korupcije u svojoj zemlji, ministar pravde radije leti po svijetu.
Ni zamjenik ministra Elvir Mahmuzić nije bio bez značajnih troškova. Šest službenih putovanja koštalo je više od 21.600 KM, pri čemu su najskuplji bili odlasci u Istanbul i Strazbur.
Staša Košarac – redovni putnik za Beograd i Moskvu
Ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Staša Košarac obavio je 50 putovanja vrijednih 148.182 KM. Najveći broj posjeta bio je u Beograd, a posebno upadljiva su skupa putovanja u Rusiju (Moskva) i Sankt Peterburg. Čovjek koji bi trebao raditi na ekonomskom razvoju BiH više vremena provodi na regionalnim forumima i u prijateljskim prijestonicama nego u svojoj zemlji.
Njegova zamjenica Ljiljana Lovrić obavila je osamnaest putovanja vrijednih više od 21.000 KM, uglavnom u Hrvatsku.
Edin Forto također nije štedio
Ministar komunikacija i prometa Edin Forto zabilježio je 62 putovanja sa troškom od preko 50.770 KM. Iako je dio putovanja bio unutar BiH, međunarodni troškovi, posebno put u Washington na skup Svjetske banke, pokazuju da ni on ne zaostaje u trošenju.
Istina, značajan dio njegovih službenih obaveza odnosio se na posjete gradovima unutar Bosne i Hercegovine poput Mostara, Brčkog, Srebrenice, Banje Luke i Tešnja. Međutim, među skupljim putovanjima izdvaja se odlazak u Washington na godišnje zasjedanje Svjetske banke, koje je koštalo više od 7.200 KM.
Njegov zamjenik Ognjen Janjić imao je osamnaest putovanja ukupne vrijednosti oko 7.600 KM.
Ovi podaci jasno pokazuju duboki problem bh. politike: funkcioneri su potpuno otuđeni od realnosti naroda kojeg predstavljaju. Posebnu pažnju izaziva činjenica da ni nakon zahtjeva Parlamentarne skupštine nisu dostavljeni potpuni podaci za sva ministarstva, pa gotovo milion maraka predstavlja samo iznos koji je moguće potvrditi iz dostavljene dokumentacije. Stvarni troškovi službenih putovanja Vijeća ministara BiH u posmatranom periodu mogli bi biti znatno veći.
Dok se hvale "evropskim putem" i "reformama", oni troše stotine hiljada maraka na putovanja, hotele i dnevnice, a rezultata za građane – nema.
Ovakvo rasipništvo nije samo neodgovorno – ono je moralno neprihvatljivo i predstavlja otvorenu pljačku budžeta u vrijeme duboke ekonomske krize. Vrijeme je da se ovakvim trošadžijama stane na kraj.
