Dok je vlast u Beogradu pokušala poslati poruku nacionalnog jedinstva, skup Srpske napredne stranke pokazao je svu složenost političke stvarnosti u Srbiji – od patriotskog spektakla i narodnog veselja do oštre retorike, podjela i poruka koje teško idu zajedno s pozivima na toleranciju.
Ako je suditi po sloganu "Srbija, jedna porodica", Srbija bi trebala djelovati kao zemlja zajedništva i međusobnog razumijevanja. Međutim, prizori sa velikog skupa Srpske napredne stranke u Beogradu ostavili su potpuno drugačiji utisak – zemlja nikada nije djelovala podijeljenije, a politički jaz između vlasti i njenih protivnika čini se dubljim nego ikada.
Na Vidovdan je Beograd bio pozornica pažljivo režiranog političkog spektakla vladajuće stranke. Hiljade pristalica pristizale su autobusima iz svih krajeva Srbije, šatori su bili puni, roštilj se dimio od ranih jutarnjih sati, a cijeli događaj više je podsjećao na veliko narodno veselje nego na politički skup koji bi trebao ponuditi odgovore na ozbiljne probleme države.
Na temperaturama koje su dostizale gotovo 40 stepeni Celzijusa, okupljeni su pokušavali pronaći zaklon od sunca lepezama, ventilatorima i improvizovanom hladovinom. Voda koja je satima stajala na suncu bila je gotovo vrela, ali to nije umanjilo raspoloženje okupljenih, koji su uz zvuke patriotskih pjesama čekali dolazak predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.
Patriotska scenografija i dobro poznata retorika
Kulminacija dana bio je govor predsjednika Srbije, koji je još jednom pokušao poslati poruku mira, stabilnosti i nacionalnog jedinstva. Vučić je poručio da Srbija mora ostati pristojna i tolerantna država te je svoje pristalice pozvao da izbjegavaju incidente i da ne odgovaraju na provokacije.
Istovremeno je ponovo odbacio optužbe opozicije i dijela javnosti koje se odnose na afere poput slučajeva "Sarajevo Safari" i navodne upotrebe zvučnog oružja protiv demonstranata, insistirajući da vlast nema nikakve veze s tim događajima.
Međutim, svaku predsjednikovu pauzu prekidalo je glasno skandiranje "Aco Srbine", što je dodatno naglašavalo atmosferu političkog kulta koja godinama prati skupove SNS-a.
Poruke sa bine i poruke iz mase nisu bile iste
Dok je s bine stizao poziv na toleranciju i međusobno uvažavanje, među okupljenima su se mogli vidjeti simboli i poruke koje su slale sasvim drugačiju sliku.
Na skupu su bile primjetne majice sa četničkim obilježjima, nacionalističkim motivima i porukama koje negiraju mogućnost bilo kakvog kompromisa kada je riječ o Kosovu. Tokom razgovora s pojedinim učesnicima dominirali su izrazito oštri stavovi prema političkim protivnicima, ali i prema susjednim državama.
Posebno su se izdvajale uvredljive izjave na račun Hrvatske, dok je Evropska unija među okupljenima rijetko spominjana u pozitivnom kontekstu. Za mnoge prisutne pitanje Kosova ostalo je apsolutni politički prioritet, daleko ispred ekonomije, standarda ili evropskih integracija.
"Glasački listić" za prioritete države
Jedan od detalja koji je privukao pažnju bio je promotivni listić na kojem su građani mogli označiti pet najvažnijih državnih prioriteta među petnaest ponuđenih tema.
Na listi su se našli Kosovo, energetika, ekologija, penzioni sistem, obrazovanje i druga pitanja, ali razgovori s okupljenima pokazivali su da je najveći broj njih upravo pitanje Kosova smatrao ključnim državnim izazovom.
Takvo raspoloženje poklopilo se i s Vučićevim porukama o zaštiti državnog suvereniteta i protivljenju bilo kakvom stranom utjecaju na Srbiju.
Srbija kao "jedna porodica" ili država podijeljena na dva tabora?
Paradoks cijelog događaja najbolje se mogao vidjeti upravo u sloganu pod kojim je organizovan.
Dok vlast govori o jedinstvu, Srbija već mjesecima živi u atmosferi duboke političke polarizacije. Studentski protesti, zahtjevi za prijevremenim izborima, optužbe opozicije za zloupotrebu institucija i česte političke tenzije ostavili su društvo podijeljenim gotovo na dvije nepomirljive strane.
Uprkos tome, vladajuća stranka pokušava predstaviti sebe kao faktor stabilnosti i mira, pozivajući pristalice da ne ulaze u sukobe i da svaku provokaciju prijave institucijama.
Takve poruke predstavljaju značajan zaokret u odnosu na raniju političku retoriku koja je često bila mnogo oštrija.
Atmosfera između političkog mitinga i narodnog vašara
Osim politike, skup je obilovao sadržajima koji su više podsjećali na veliki vašar nego na stranački kongres.
Miris roštilja širio se cijelim prostorom, dijelile su se kiflice i štrudle, dok su mnogi učesnici sate provodili u redovima za hranu ili piće.
Posebnu pažnju izazvao je robot koji je izvodio tradicionalno srpsko kolo "Moravac", dok je između govora i nastupa narodnih izvođača razglas puštao tehno muziku, stvarajući neobičan spoj tradicionalnog folklora i modernog spektakla.
Na bini su se smjenjivali horovi i pjevači bliski vlastima, među kojima je bio i Aca Lukas, pa je politički skup u pojedinim trenucima više ličio na koncert ili svadbeno slavlje pod šatorom nego na događaj na kojem bi se raspravljalo o budućnosti države.
Zanimljivo je da su za mnoge građane koji su prvi put posjetili Beograd jednako atraktivni bili redovi ispred McDonald'sa i Starbucksa kao i sam politički događaj.
Miran kraj, ali burna politička jesen
Iako su organizatori strahovali od mogućih incidenata, skup je završio bez ozbiljnijih sukoba. Nije bilo većih problema ni za novinare koji kritički izvještavaju o vlasti, što predstavlja razliku u odnosu na neka ranija politička okupljanja.
Ipak, iza mirne završnice ostala je mnogo važnija poruka.
Skup SNS-a pokazao je da se politički slogan o jedinstvenoj Srbiji teško može pomiriti sa stvarnošću zemlje u kojoj su podjele sve dublje, nepovjerenje između vlasti i opozicije sve veće, a politička temperatura gotovo jednako visoka kao i ona koja je tog dana vladala na beogradskom asfaltu.
Pred Srbijom su mjeseci nove političke borbe, a nakon prizora viđenih na ovom skupu jasno je da će predstojeća kampanja biti obilježena žestokom retorikom, snažnim emocijama i nastavkom sukoba dvije potpuno različite vizije budućnosti zemlje.
