Neko je negdje među novinarskom kastom, valjda još od vremena komunističke zajebancije i pod atribucijom“strah od države“ i u skladu sa „genetskom“ preferencijom „nositelja vlasti“ kao nepogrešivih tumača života i smrti nas običnih bijednika, zaključio kako je u svakom trenutku u svakom pogledu, tobože kao čin patriotizma i pokazivanja odanosti prema državi , neophodno po svaku cijenu i bez obzira na istinu koja to negira, braniti tužioce, sudije i ostalu pravosudnu menažeriju.
Znači, kada tužilac pokrene istragu i optuži svoju žrtvu, žrtvi će se , po difoltu, odmah „na leđa“ popeti neki naš medijski „kolega“ i mnogo prije nego sudija „odsvira“ kraj bespomoćnoj meti klanjati dženazu, staviti je na tabut i spustiti u ilovaču kabura.
Ima toga, da se ne lažemo. Ima nas doista takvih koji preferencijalno brane tužioca jer im kao Kačalovljevu psu dostavi iz istrage „spektakularni“ podatak za „njihov medij“ da su tužitelju i istražiteljima bila potrebna tri auta da spakuju dokaze protiv osumnjičenog, čime je, naravno, već dokazana krivnja protiv optuženog i , ne treba, majci, uopće ni suditi kad je sve jasno. Ima tužioca koji na fejsbuk profilu kad uhapse osumnjičenog ( j..o presumpciju ) napišu „idemo dalje“, jer „slučaj je riješen“.
Čitam tako danas nešto od tog rektalnog alpinizma u jednom nekada cijenjenom mediju kako „kolega“ baš nariče kao na daći zbog tužioca kome je „ nezasluženo“ spakovana optužnica. Čuj.
Kako postići visok nivo integriteta pravosudnih funkcionera ako ne podliježu sigurnosnim provjerama?
Živ sam se sasr'o. I tako dok dijareja čini svoje, ne mogu da vjerujem ,a istina je živa, „kolega“ upinje sve svoje umne i magijske potencijale i brani tužioca „argumentima“ koje mu je „nesretni“ tužilac lično dao.
Jer niko od nas jo ne zna da ga je odbio federalni tužilac, jer nismo mogli ni znati da je tražio izuzeće nadležnog tužilaštva na osnovu nekakvog fotografskog „dokaza“ o glavnom tužiocu koji je sjedio sa nekim sa kim nije smio, a tu je bio još neki tip koji je pod istragom tužilaštva u kome je „nesretni“ tužilac alfa i omega i štagodvamjošduša zamisli. I taj „kolega“ , na kraju, na osnovu nekoliko suspektnih premisa koje mu je „unesrećeni „ tužilac dao donosi konkluziju , odnosno zaključuje u tugovanki zabrinjavajućoj po mentalno zdravlje , da tamo nekom tužilaštvu ne preostaje ništa drugo nego da protiv „ustrašenog“ tužioca podigne optužnicu , pazite sad „ bez obzira na utemeljenost i eventualni ishod u pogledu krivnje“!?
Otkud „kolegi“ baš taj pravni aspekt u rečenici i takav spektar premisa i dokaza, osim ako mu ih lično nije posložio i uručio „isprepadani“ tužilac kome prijeti automatska suspenzija!? I otkud da „kolega“ zna o njegovim apelacijama , kada niko od nas to ne zna!? Ali, prihvatam draga srce i duše, da može misliti i pisati kako se radi o donedavno najperspektivnijem tužiocu u BiH. Pa, ljudi smo, ljudski je griješiti.
