Srbija nije više država, ona je privatna franšiza Aleksandra Vučića. Sve institucije, od policije i vojske, preko tajnih službi i pravosuđa, do medija i obrazovanja, rade u interesu jednog čovjeka i njegovog kriminalnog patronata.
Vučić nije političar – on je gazda, patron vaskolikog političkog i kriminalnog ološa koji funkcioniše isključivo na strahu, ucjeni i manipulaciji. Svaka odluka vlasti, svaka smjena u službama sigurnosti, svaka izmišljena optužnica ili medijski napad – dio je jednog dugog i smišljenog plana održavanja vlasti.
Lokalni izbori u Negotinu, Mionici i Sečnju razotkrili su strukturu ove franšize. Prvi put, birači su uspjeli da probiju Vučićev kontrolisani sistem. Bugarski vozovi, uvoz birača, dupli spiskovi, plaćeni glasači – sve je to bilo tu, transparentno i normalizovano, ali prvi put nije bilo dovoljno. Građani su pokazali da sistem može biti probijen. To je trenutak kada se vidi pravo lice režima – panika patrona, strah, i pokušaj da se održi vlast lažima i ucjenama.
Vučić ne bira sredstva. Njegova mreža kriminala uključuje sve: kontrolu sportskih saveza, novca u obrazovanju, zdravstvenih institucija, finansijskog sektora. Svaka institucija je instrument ucjene. Policijski generali, direktori BIA-e, tajne službe – svi su dio njegovog aparata za zastrašivanje. Oni koji ne slušaju – bivaju smijenjeni, javno diskreditovani, pa i fizički eliminisani. Studenti u Mionici i lokalni aktivisti prvi su pokazali da strah može biti probijen, da se može izboriti sloboda.
Vučić je patron političkog ološa. Njegovi poslušnici prebijaju, prijete, ucjenjuju, kupuju glasove, manipulišu izborima, šire propagandu i laži. Bugarski vozovi nisu mit – oni su dokumentovani: glasači dovedeni iz drugih opština, registracije lažnih birača, spiskovi sa stotinama imena preminulih, plaćeni glasači iz obližnjih sela – sve je to deo operacije održavanja vlasti. Ni jedna institucija nije izuzeta: sudovi su produžena ruka režima, mediji su propagandni centri, univerziteti su kanal za kontrolu mladih, a službe sigurnosti su mreža ucjene.
Pad u tri opštine pokazuje da ni sav taj aparat nije neuništiv. Vučić osjeća eroziju podrške i to ga tjera u paniku. Svaka smjena u policiji, svaki postavljeni general ili šef BIA-e – sve su odbrambeni refleksi, panika patrona koji zna da mu moć klizi iz ruku. Čak i lojalni poslušnici nisu više garancija stabilnosti. Režim je postao vidljivo nesiguran, a svaki njegov potez – očajnički pokušaj da se održi kontrola nad zemljom.
Srbija je u predratnom stanju: kriminalizovana vlast, kontrola nad svim institucijama, mediji i sudovi kao produžena ruka režima, tehnološki nadzor građana, kontrola novca, ucjena i prijetnje svima koji se usuđuju da misle ili djeluju samostalno. I dok se vlast bavi prebijanjem opozicije, kupovinom glasova i uvozom birača, osnovne potrebe građana – obrazovanje, zdravstvo, zaštita djece – potpuno su zanemarene.
Ali ovo stanje daje šansu. Svaka zloupotreba, svaki bugarski voz, svaki dupli spisak, svaka izborna manipulacija – sve je dokumentovano. Građani sada vide pravo lice režima: kriminalna franšiza Aleksandra Vučića. Njegova moć je lažna, sve je zasnovano na strahu. Svaka institucija, svaki medij, svaki politički aparat – sve može biti oslobođeno i vraćeno građanima ako se probudi svijest i odlučnost.
Potrebno je sljedeće: koordinacija opozicije i studenata, jasna strategija građanskog pritiska, konstantno izlaganje izborne krađe, manipulacija i kriminalnih veza režima. Svaki pokušaj Vučića da produži život svoje franšize mora biti razotkriven. Svaka ucjena, pretnja ili batinanje – dokumentovano i izneseno javnosti.
Vrijeme je da Srbija prestane biti privatna franšiza Aleksandra Vučića. Vrijeme je da građani preuzmu državu i razbiju mrežu kriminala, ucjene i straha. Patronat Vučića mora biti razbijen – prije nego što potpuno uništi zemlju i ostavi generacije u rastrojstvu, strahu i bez ikakve budućnosti.
Srbija mora biti vraćena građanima. Sve ostalo je održavanje mafijaške franšize, privatnog imperija, sistema zasnovanog na ucjeni, lažima i brutalnosti.
