Kada djeca kažu da im je dosadno, roditelji često reaguju iritacijom, frustracijom ili krivicom.
Uobičajene fraze uključuju: "Imaš toliko igračaka, kako ti može biti dosadno?" ili "Jesi li dosadan/dosadna? Evo liste kućnih poslova."
Ali stručnjakinja za roditeljstvo Lizzie Assa, koja već deset godina radi s porodicama kako bi potaknula samostalnu igru, upozorava da stalno nuđenje rješenja stvara ovisnost, dok slanje djeteta da se samo snalazi može izgledati kao odbacivanje.
Istina je da roditelji ne mogu i ne bi trebali biti stalni izvor zabave. Pretjerana uključenost dovodi do sagorijevanja i lišava djecu prilike da razviju važne životne vještine. Stoga, Assa savjetuje da sljedeći put kada vaše dijete kaže da mu je dosadno, upotrijebite jednu od ovih pet fraza koje potiču samostalnu igru.
1. "Imam nekoliko minuta. Reci mi malo više o tome."
Prvo, zapitajte se jeste li se tog dana zaista povezali sa svojim djetetom. Ne kroz usputne radnje poput pripreme ručka ili podsjećanja na obaveze, već kroz stvarni kontakt, čak i na dvije minute. Često izjave poput "Dosadno mi je" zapravo znače: "Trebam te" ili "Ne znam šta da radim bez tvog vodstva". Kratka veza može biti dovoljna da se dijete ponovo osjeća sigurno i spremno za samostalnu igru.
2. "Pitam se da li tvom tijelu išta treba više od svega ostalog."
Dosada je ponekad samo maska za osnovnu potrebu - glad, umor, potrebu za kretanjem ili emocionalnu regulaciju. Možda dijete ima nizak šećer u krvi, dugo je kod kuće ili je iscrpljeno, ali ne zna kako to izraziti. Prije nego što podstaknete igru, provjerite ove osnovne potrebe. Tek kada su zadovoljene, dijete će lakše ostati zauzeto nečim.
3. "Pretpostavljam da ne želiš da biram šta ćeš raditi? Mogu, ali onda će to biti neka vrsta kućnih poslova."
Ova razigrana rečenica mijenja dinamiku: dijete vas sada odbacuje, a ne obrnuto. Na ovaj način uklanjate osjećaj odbijanja i potičete njegovu autonomiju. Poruka je jasna - dijete zapravo već zna šta želi da radi, samo mu treba to osvijestiti.
4. "Razmislimo: želiš li ponoviti nešto poznato ili probati nešto novo?"
Umjesto da mu nudite ideje, dajete mu okvir za razmišljanje. To podstiče dijete da procijeni vlastito raspoloženje i želje. Vremenom će razviti unutrašnji dijalog: "Dosadno mi je... želim li nešto poznato ili novo? Možda ću ponovo sagraditi tvrđavu, ali ovaj put dodati tunel."
5. "Razumijem, teško je kada ne znaš šta dalje. Možda ti treba malo vremena da shvatiš."
Kada se uvjerite da su potrebe za povezivanjem i osnovne fizičke potrebe zadovoljene, priznajte svom djetetu da je dosada neugodan osjećaj. Možete dodati: "Bit ću ovdje i slagati veš, pa me zovi ako ti zatrebam."
Na ovaj način, ne ostavljate dijete samo s osjećajem frustracije - dajete mu prostor da se s tim nosi i nauči da dosada nije problem koji treba hitno "riješiti", već prilika da otkrije šta želi raditi.
