Dani "helikopterskog roditeljstva" , u kojem se odgajanje djece smatralo takmičarskim sportom, čini se da se bliže kraju, dijelom i zbog nesigurnosti koju donosi vještačka inteligencija.
Na scenu stupa novi model - "beta mama", a njen dolazak bi mogao biti dobra vijest za sve. Ona je opuštena, nesavršena i potpuna suprotnost prethodnim idealima .
Beta mama ima između 25 i 45 godina, izgleda bezbrižno i spokojno, i samo je nejasno svjesna gumenih bombona zalijepljenih u kosi. Ona je antiteza alfa mame, a posebno helikopter mame. Beta mame odbacuju cijeli etos stalnog nadzora i iscrpljujućih očekivanja u korist mnogo opuštenijeg pristupa roditeljstvu.
Opušteniji, ali ne i bezbrižniji pristup
Ovaj pristup ne znači zanemarivanje, poput ostavljanja djece u autu dok idete u kupovinu. Radi se o tome da svojoj djeci date više slobode da istražuju svijet, a istovremeno smanjite broj vannastavnih aktivnosti kako roditelji ne bi završili živeći kao taksi služba. Biti beta mama znači dozvoliti svojoj djeci da sama rade domaće zadaće, uče iz vlastitih grešaka i, u razumnim granicama, organiziraju svoje slobodno vrijeme.
U suštini, to je svjestan, ali dobronamjeran odlazak. Beta mama sebi dozvoljava da vodi neuredno i haotično domaćinstvo koje je daleko od Instagram-savršenog. Starije generacije bi vjerovatno takav pristup prepoznale kao ono što se nekada jednostavno nazivalo - imati djecu.
Zašto dolazi do promjene?
Kako je roditeljstvo uopšte postalo takmičenje? Prema Wall Street Journalu, zabrinutost zbog ekonomije znanja navela je roditelje da roditeljstvo posmatraju kao sport. Ali prijetnja koju vještačka inteligencija predstavlja za mnoga profesionalna zanimanja preokrenula je takve ideje o stalnom roditeljskom uplitanju. To postavlja pitanje koje će vještine, osim otpornosti, biti potrebne budućim odraslima.
Osim toga, nešto je moralo popustiti. Između poslova s punim radnim vremenom i prekovremenog roditeljstva, alfa mame su dostizale tačku pucanja. Takav pritisak nije bio dobar ni za djecu. Model helikopterskog roditeljstva može dovesti do sagorijevanja i kod roditelja i kod djece, a neka istraživanja čak sugeriraju da može potaknuti delinkvenciju. Korekcija u obliku beta roditeljstva je stoga bila neizbježna.
"Beta tata nikada nije zapravo nestao"
Da li očevi igraju značajnu ulogu u ovoj promjeni? Recimo samo da "beta tata" nikada nije zaista nestao sa roditeljske scene. Pristalice novog talasa zaključuju: "Alfa pristup je oduvijek bio neodrživ i pomalo forsiran. Živjela beta mama."
