Crnogorska svakodnevica sve više podsjeća na hod po ekonomskoj ivici: inflacija nezaustavljivo raste, dok realne plate neumoljivo gube vrijednost. Prema najnovijim podacima Monstata, život u Crnoj Gori sve više postaje statistika nepravde, a svakodnevna kupovina – mučan podsjetnik na propuste vlasti. Iz Stranke evropskog progresa (SEP) upozoravaju da su lažna obećanja i birokratske floskule zamijenile sistemsku brigu o životnom standardu. “Ako nemate snage, znanja i volje da zaustavite siromaštvo, recite to narodu i povucite se”, poručuju aktuelnoj vlasti.
“Paradajz, mlijeko, deterdžent, jogurt, toalet papir – nekada svakodnevne potrepštine, danas su luksuz za većinu porodica. Svaki dodatni euro na kasi je drama za kućni budžet”, navodi se u saopćenju SEP-a.
Brojke govore same za sebe:
Inflacija u maju dostigla 4,5%, najviša u posljednjih godinu dana.
Voće skuplje za 19,1%, ulje i masti za 14,9%, voda za šokantnih 24,1%.
Kirije su porasle 20%, lijekovi 15%, meso 4,6%, usluge u ugostiteljstvu gotovo 12%.
U međuvremenu, prosječne zarade ostaju nominalno iste, ali realno vrijede manje. Svaki mjesec od januara do aprila zabilježen je pad kupovne moći građana. “Svaka nova plata – manja od prethodne. I sve to dok se potrošačka korpa stalno smanjuje”, upozoravaju iz SEP-a.
Posebno zabrinjava što, kako kažu, “inflacija nije uvezena, već domaća – rezultat nepostojanja bilo kakve jasne ekonomske politike i izostanka institucionalne kontrole”.
“Svi pričaju o potencijalu Crne Gore, a narod ne može da kupi osnovne namirnice. To nije tranzicija, to je ekonomski sunovrat”, poručuju iz SEP-a.
I dok se vlast hvali “podsticajima i planovima”, realnost građana je sasvim drugačija:
Cijene hljeba i peciva već su porasle 7–10%,
Cijene goriva i ugostiteljskih usluga najavljuju dodatni udar u junu i ljetnim mjesecima.
“Izgovori više ne prolaze. Građani žele odgovornost, konkretne mjere i hitno zaustavljanje poskupljenja. Niko više ne traži čuda – traži se dostojanstvo. Minimum sigurnosti. Elementarna pravda”, poručuju.
Zaključuju da je trenutna situacija “svakodnevna drama za hiljade porodica, studenata, radnika i penzionera”.
“U zemlji u kojoj je mlijeko postalo luksuz, a hljeb simbol borbe za preživljavanje – nema više prostora za birokratske bajke. Vrijeme je za odgovorne, a ne za šutljive posmatrače sopstvenog poraza.”
