Izjava Nenad Stevandić da je izložba o Koncentracioni logor Jasenovac u Strazbur “istorijski događaj” izaziva ozbiljna pitanja o motivima i kontekstu ovog projekta, posebno imajući u vidu političku pozadinu delegacije koja stoji iza njega.
Iako se sjećanje na žrtve Jasenovca mora njegovati s najvećim pijetetom i odgovornošću, način na koji se ova izložba predstavlja i promoviše sugeriše da se historijska tragedija koristi kao instrument savremene političke agende. U tom svjetlu, Stevandićeva retorika djeluje više kao pokušaj političkog pozicioniranja nego iskreno suočavanje s prošlošću.
Dodatnu zabrinutost izaziva činjenica da iza organizacije stoje institucije poput Arhiv Republike Srpske i Arhiv Vojvodine, bez šireg uključivanja međunarodnih ili nezavisnih historiografskih autoriteta. Time se otvara prostor za selektivno predstavljanje činjenica i jednostrano tumačenje istorije, što je posebno osjetljivo kada je riječ o temama genocida i ratnih zločina.
Prisustvo političke delegacije, uključujući i poslanike iz Narodne skupštine RS, dodatno pojačava utisak da je riječ o pažljivo režiranom političkom događaju, a ne o neutralnoj i edukativnoj izložbi. Uloga pojedinaca poput Aleksandar Nikolić u ovom kontekstu također otvara pitanje međunarodne dimenzije i eventualnog lobiranja unutar Evropski parlament.
Umjesto da doprinese pomirenju i objektivnom sagledavanju prošlosti, ovakav pristup rizikuje produbljivanje podjela i manipulaciju kolektivnim sjećanjem. Istinska kultura sjećanja zahtijeva inkluzivnost, naučnu utemeljenost i distancu od dnevne politike — standarde koje ova inicijativa, barem prema dostupnim informacijama, teško ispunjava.
