Stevandić pokušava prebaciti odgovornost dok skriva vlastite tajne sastanke

-Nenad Stevandić, u svom stilu, ponovo je udario na najniže grane političkog manipuliranja i spinovanja.

Početnička naivnost postala je luksuz kojeg političari poput Stevandića više ne mogu priuštiti, ali on je, izgleda, stalno svjež u izmišljanju novih način da sačuva vlastiti imidž dok istovremeno skriva stvarnu istinu. Iako je cijela politička scena u Bosni i Hercegovini već prepoznala njegove stalne pokušaje stvaranja bježanja od odgovornosti, Stevandić je opet posegnuo za starim, izlizanim trikom – prebacivanjem krivice na druge. U njegovom najnovijem napadu, na meti se našao ministar odbrane BiH Zukan Helez, kojeg optužuje da se, navodno, tajno sastaje sa bošnjačkim oficirima OSBIH i da priprema “Hamas”.

No, ovo nije samo još jedna od Stevandićevih provokacija. Iza svega toga krije se savršen politički manevar, bez imalo srama ili obzira prema činjenicama. U trenutku kada je pravda presudila Miloradu Dodiku, Stevandić je shvatio da je vrijeme da zamagli vlastite tragove i preusmjeri pažnju na nekog drugog. To je njegov zaštitni znak – skretanje fokusa sa stvarnih političkih skandala, a okrivljavanje onih koji, po njemu, mogu poslužiti kao trenutna žrtva. Samo, problem je u tome što su svi ti pokušaji više nego prozirni, a pozadinske igre koje su uključene u njegovu politiku duboko truju sistem.

Sastanak u 'Zlatnoj kruni' bio je prepun ključnih figura iz svijeta bezbednosti i politike: Gojko Knežević, Aleksandar Goganović, Milorad Krajšumović, zajedno sa Stevandićem i bivšim ministrima MUP-a RS, Sinišom Karanom i Draganom Lukačem. Ovi ljudi nisu sjedili da razmjenjuju ljubaznosti, već da dogovore smjer politike, što, naravno, nije slučajno.

Tamo je sjedila cijela ekipa koja je donijela sudbonosne odluke, oni koji upravljaju životima građana, i to sve u tišini i bez ikakve obaveze prema javnosti. Stevandić, u društvu visokih oficira i ministara, našao je upravo ono što mu je trebalo: savršen trenutak za zamaskirati vlastite političke namjere. Iako je ovaj susret uslijedio odmah nakon presude Miloradu Dodiku, Stevandić sada pokušava uvjeriti javnost da su njegove optužbe protiv Heleza "spontane" i "neizbježne". Naravno, on ne pominje da je upravo u ovom sastanku skovan plan o daljnjoj destabilizaciji situacije, jer nije riječ o slučajnoj koincidenciji – Stevandić je uvijek spreman iskoristiti svaki politički trenutak u svoju korist.

Nakon svega, Stevandić pokušava koristiti jedinu taktiku koju zna – optužiti one koji se bave političkim poslovima na visokom nivou. Optuživanje Heleza za “tajne sastanke” sa bošnjačkim oficirima postalo je njegov najnoviji politički udar. Ali što zapravo stoji iza svega toga? Je li moguće da je cijela priča samo izmišljena konstrukcija koja treba skrenuti pozornost s onoga što se zapravo odvija iza kulisa? Je li stvarni cilj Stevandića – ili, bolje rečeno, političkih entiteta koji ga podržavaju – zapravo prebacivanje odgovornosti i zamagljivanje svojih vlastitih igara?

Ovdje nije riječ samo o optužbama. Stevandić je majstor u političkom prebacivanju krivice, a u tom procesu on koristi najprimitivniji trik – “zamjenu teza”. Dok se on i njegovi ljudi sastaju u restoranu, dogovarajuće političke smicalice, pravi planovi za daljnje podizanje tenzija i destabilizaciju sigurnosne situacije u zemlji, Stevandić se nalazi u ulozi onog koji prijeti, onog koji “sve vidi” i koji razotkriva “tajne sastanke”. Samo, prava istina je da su njegovi sastanci bili ti koji su doveli do eskalacije političkih napetosti.

Ne treba zaboraviti ni činjenicu da je Stevandić u prošlosti često koristio “vještinu” političkog spinovanja, a ovog puta je očigledno da se nada da će javnost povjerovati njegovim manipulacijama. Kroz optužbe na račun Heleza, on pokušava stvoriti utisak da su ljudi poput njega "čisti" i "bez greške", dok su svi drugi, posebno oni koji se protive njegovoj politici, potencijalni zlonamjerni neprijatelji.

Za sve one koji misle da Stevandić možda nije tako lukav kako se čini, moraju razumjeti jedno: On nije samo političar, on je manipulator. Niti jedan politički potez nije slučajan. I zato, sljedeći put kad Stevandić izbaci neku novu optužbu protiv svojih političkih rivala, pitajte se: Ko zapravo stoji iza ovih priča o tajnim sastancima, Hamasu, i svim tim izmišljenim prijetnjama? Možda je vrijeme da svi postavimo pravo pitanje – tko je zapravo taj koji skriva svoje političke igre iza krivih optužbi, a sve u cilju prebacivanja odgovornosti na druge.