Kako nivo snijega raste, 186 francuskih skijališta je zatvoreno, dok globalno zagrijavanje prijeti desetinama drugih.
Kada je skijalište Ceüze 2000 zatvoreno na kraju sezone 2018. godine, radnici su pretpostavili da će se vratiti sljedeće zime. Karte staza su ostavljene nagomilane pored ploče s podacima; rasporedi rotacija osoblja su bili istaknuti na zidu.
Šest godina kasnije, požutjele novine od 8. marta 2018. leže presavijene na boku, kao da ih je neko prelistavao tokom perioda tišine. Na stolu ostaje napola popijena boca vode.
Skijalište Céüze u južnim francuskim Alpama bilo je otvoreno 85 godina i bilo je jedno od najstarijih u zemlji. Danas je to jedno od desetina napuštenih skijališta širom Francuske, dio novog pejzaža "skijališta duhova".
Više od 186 njih je trajno zatvoreno, što postavlja pitanja o tome kako ćemo napustiti planine, među posljednjim divljim prostorima u Evropi, kada žičare prestanu raditi.
Kako globalno zagrijavanje podiže snježnu granicu preko Alpa, hiljade građevina ostaju da trunu, neke od njih se urušavaju i zagađuju okolno zemljište, što podstiče debatu o tome šta bi trebalo da se dogodi sa ostacima starih načina života i da li bismo trebali dozvoliti prirodi da ponovo osvoji planine.
Snježne padavine u Céüzeu počele su postajati nepouzdane 1990-ih. Da bi bilo finansijski održivo, odmaralište je moralo biti otvoreno najmanje tri mjeseca. Prošle zime uspjelo je ostati otvoreno samo mjesec i po. U prethodne dvije godine uopće nije moglo raditi.
Otvaranje odmarališta svake sezone koštalo je lokalne vlasti i do 450.000 eura (390.000 funti). Kako se sezona skraćivala, broj posjetilaca je prestao rasti. Kako bi se izbjegla spirala duga, donesena je odluka o njegovom zatvaranju.
„Više nas je koštalo da ga držimo otvorenim nego zatvorenim tokom sezone“, kaže Michel Ricou-Charles, predsjednik lokalnog vijeća zajednice Buëch-Dévoluy, koja nadgleda lokaciju. Čak i prema najoptimističnijim prognozama, budućnost je izgledala sumorno.
„Razmatrali smo mogućnost korištenja umjetnog snijega, ali smo shvatili da bi to odgodilo neizbježno“, kaže on.
Trebalo je sedam godina prije nego što su kamioni i helikopteri stigli kako bi počeli uklanjati stubove. Ipak, lokalna zajednica je žalila za malim porodičnim odmaralištem koje je generacijama bilo utočište uspomena. Kada je rušenje počelo, došli su da odnesu matice, vijke i podloške kao podsjetnik na ono što su izgubili.
Degradacija divljine
U Francuskoj sada postoji 113 napuštenih žičara ukupne dužine od skoro 63 km, od kojih se skoro tri četvrtine nalazi u zaštićenim područjima. Ne radi se samo o skijaškoj infrastrukturi. Udruženje za planinsku divljinu procjenjuje da postoji više od 3.000 napuštenih objekata razasutih po francuskim planinama, koji polako degradiraju najbogatiju divljinu Evrope. To uključuje vojni, industrijski i šumarski otpad, poput starih kablova, komada bodljikave žice, ograda i starih mašina.
Skijalište Céüze brzo postaje jedan od tih zagađivača. Mala drvena kabina na kraju prve žičare s dugmadima gubi izolaciju. Užad koja je nekada označavala stazu visi izlizano, a komadi plastike padaju s stupa. Stare kolibe na oba kraja žičare često još uvijek sadrže transformatore, azbest, motorna ulja i mast. Vremenom, ove tvari prodiru u tlo i vodu.
Korozija i hrđa metalnih konstrukcija preostalih iz Drugog svjetskog rata, poput protivtenkovskih šina i metalnih šiljaka, dovele su do promjena u biljnim vrstama u okolnom području, što potencijalno nudi uvid u to šta bi se moglo dogoditi ako se stubovi ostave da hrđaju u narednim decenijama.
„Na latinskom kažemo memento mori, sjeti se da si smrtan. Nemoj misliti da stvaraš vječne stvari; one će na kraju zastarjeti“, kaže Nicolas Masson iz organizacije Mountain Wilderness, koja se zalaže za demontažu stare skijaške infrastrukture kako bi se napravilo mjesta za prirodu.
"Kada ih stvarate, postavite sebi pitanje: šta će ostati?"
Neki vjeruju da bi odmarališta trebala ostati memorijalni pejzaži, u čast generacija ljudi koji su ovdje živjeli i skijali; drugi vjeruju da bi se trebala vratiti divljim pejzažima, bez njihove raspadajuće mašinerije.
Oporavak prirode
Demontaža skijališta Céüze započela je 4. novembra 2025. godine, mjesec dana prije početka skijaške sezone. Žičara odmarališta uklonjena je iz zraka pomoću helikoptera kako bi se smanjili ekološki poremećaji i zbijanje tla.
Francuski zakon nalaže da se žičarama treba ukloniti i demontirati ako više nisu u upotrebi. Međutim, zakon se primjenjuje samo na žičarama izgrađenim nakon 2017. godine.
Većina njih traje 30 godina, tako da se nijedna žičara neće smatrati zastarjelom barem do 2047. godine. Proces je također skup: demontaža žičara Céüze koštat će 123.000 eura. To znači da je većina napuštene skijaške infrastrukture ostavljena da propada. Ono što se događa u Céüzeu je rijetkost.
Nakon što su stubovi uklonjeni, a odmaralište zatvoreno na 7 godina, već su vidljivi prvi znaci ekološkog oporavka. Crvena magla lebdi iznad bijelog snijega: zimski šipak niče tamo gdje se staza više ne kosi.
Bobice su važna zimska hrana za ptice poput rijetkog crvenokljunog gnjurca, a njihove bodljikave stabljike koriste se za gniježđenje u proljeće. Ljeti na ovim obroncima cvjetaju orhideje i žuti encijani. Brda koja okružuju lokaciju klasificirana su kao Natura 2000, što znači da su dom nekim od najrjeđih i najzaštićenijih divljih životinja u Evropi.
Čak se i drveće vraća. "Ne znam hoće li trebati 10, 20 ili 50 godina, ali ovo se pretvara u šumu", kaže Masson.
Divlje svinje i jeleni koji žive u ovim šumama imat će koristi od blažih zima. Ptice poput jarebica skrivaju se od oštre zimske hladnoće ukopavajući se u snijeg i preferiraju duboki praškasti snijeg, baš kao i skijaši. Vrsta je ugrožena u svim francuskim planinskim lancima.
Demontaža skijališta Céüze dolazi u vrijeme kada se mnogi prostori za prirodu smanjuju. Pierre-Alexandre Métral, geograf sa Univerziteta Grenoble Alpes koji proučava napuštena skijališta, kaže: „Postoji mnogo debata o prirodi ove demontaže, da li se radi samo o uklanjanju mehaničkih stvari ili pokušavamo vratiti planine u neku vrstu prvobitnog stanja?“
Ekološki oporavak može biti pun iznenađenja, kaže on, napominjući da održavanje staza može biti korisno za neke alpske cvjetove. „Ako dozvolimo prirodi da se oporavi spontano, na divlji i nekontrolisan način, postoje i rizici da se neke invazivne vrste koje su obično robusnije mogu brže kolonizirati“, kaže Métral.
Malo je istraživanja u ovom području, ali studije o zatvaranju skijališta Valcotos u madridskoj Sierra de Guadarrami 1999. godine pokazuju da je to dovelo do značajnog oporavka domaće vegetacije i čistijih vodenih puteva, a istovremeno je smanjena erozija tla.
„Ovo su laboratorije za to kakva bi planina mogla biti u budućnosti s novim zatvaranjima“, kaže Métral.
Pitanje šta učiniti s ovim mjestima postavljat će se širom planina Evrope i svijeta. Skijanje nestaje iz mnogih alpskih pejzaža. "Mnogi niži pejzaži su već zatvoreni", kaže Masson, dodajući "djelić stepena mijenja sve u planinskom okruženju. To je razlika između snijega i njegovog nedostatka."
Istraživanja pokazuju da s globalnim zagrijavanjem od 2°C (3,6°F), više od polovine postojećih odmarališta rizikuje da ima premalo snijega. Odmarališta na većim nadmorskim visinama su osjetljiva na gubitak permafrosta, što ugrožava šipove koji su u njih ukopani. Neka odmarališta, poput St-Honoré 1500, napuštena su prije završetka izgradnje. Čak i najveća odmarališta, koja obično imaju sredstva za ulaganje u nove staze i vještački snijeg, bore se za opstanak.
Nekima se čini da je gubitak Céüzea preuranjen. Richard Klein, koji živi u Roche des Arnauds, blizu Céüzea, smatra da je skijalište moglo biti spašeno, i da je trebalo biti. "To je odlično mjesto za učenje skijanja, najbolje je. Mislim da je zaista glupo što su ga zatvorili", kaže on.
Život ipak nije nestao iz Céüzea. U oktobru 2025. godine, hotel Galliard u sklopu odmarališta bit će prodat investitoru koji ga želi otvoriti za događaje, prema Ricou-Charlesu. Investitor nekretnina je kupio dječiju rezidenciju za odmor, a stolar se uselio u zgradu u kojoj se nalazila stara blagajna.
Sobe koje se koriste kao dječji kamp za odmor imaju pukotine koje se pojavljuju na stranama, ali se one mogu ponovo otvoriti u budućnosti.
„Céüze će nastaviti živjeti, uprkos gubitku odmarališta“, kaže Ricou-Charles, dodajući da „ne žalimo za Céüzeom jer nije mrtav“.
Tokom zimskih vikenda, desetine automobila se i dalje okupljaju na parkingu, a ljudi uživaju u mirnijim aktivnostima na padini brda, kao što su planinarenje, hodanje na krpljama, skijaško trčanje i sankanje.
Massonu se ne sviđa termin "odmaralište duhova" jer sugerira potpuno napuštanje, dok je ono što se dešava u njegovom kraju složenije.
„Ljudi i dalje dolaze“, kaže on.
Ono što se dešava u Céüzeu je uvid u budućnost s kojom se suočavaju desetine drugih malih odmarališta i planinskih pejzaža širom Evrope.
„Šta je naša baština koju bismo željeli sačuvati“, pita Masson. „A šta je jednostavno ruševina koju želimo demontirati? Ovo je pitanje koje bismo trebali sebi postaviti svaki put i ono zahtijeva određeno razmišljanje.“
