U susret sa parlamentarnim izborima u Mađarskoj, sukobi se nastavljaju na relaciji Kijev-Budimpešta.
U suštini, ovo je nastavak eskalacije koja je započela krajem januara ove godine, kada je prekinuto snabdijevanje Mađarske naftovodom Družba, koji prolazi kroz ukrajinsku teritoriju.
Prema navodima ukrajinskih vlasti, naftovod je oštećen u ruskim napadima i od tada je van upotrebe. Predsjednik uprave ukrajinske kompanije Naftogaz, Serhiy Korecki, obavijestio je javnost o značajnoj šteti na naftovodu u Lavovskoj oblasti.
Sukob
Mađarski i slovački premijeri tvrdili su da naftovod nije ozbiljno oštećen i da se obustava isporuke nafte koristi u političke svrhe. Činjenica da ukrajinsko rukovodstvo nije dalo jasan vremenski okvir u kojem će naftovod ponovo biti pušten u rad pokazuje da bi mogli biti u pravu. Kao odgovor na pokušaj odgađanja rješavanja problema, Budimpešta je blokirala kredit EU od 90 milijardi eura , koji je dogovoren početkom godine.
Ubrzo nakon toga, diplomatski sukob između Kijeva i Budimpešte pretvorio se u lični sukob između premijera Orbana i predsjednika Zelenskog. Čak i prije nego što je cijela situacija eskalirala, predsjednik Zelenski je imao izjavu u kojoj je javno kritikovao politiku mađarskog premijera.
S druge strane, Mađarska i Slovačka su evropske zemlje koje su najviše javno izrazile skepticizam prema nastavku pomoći Ukrajini i namjeri da Ukrajinu prime u EU. Premijer Orban je više puta izrazio nezadovoljstvo evropskom politikom prema Ukrajini, rekavši da će ona uvući Evropu u rat s Rusijom.
Situacija se dramatično pogoršala posljednjih mjeseci do te mjere da je mađarski premijer naredio raspoređivanje vojske i policije oko ključnih energetskih objekata, kako bi spriječio moguće ukrajinske sabotaže. Isto tako, u jednoj izjavi, predsjednik Zelenski je praktično zaprijetio mađarskom premijeru vojnom silom, što je dodatno uznemirilo evropsku javnost. Reagovala je i Evropska komisija, proglasivši takvu retoriku ukrajinskog predsjednika "neprihvatljivom".
Izborne svrhe
Premijer Orban koristi ovaj sukob kao glavni adut svoje kampanje. Posteri koji prikazuju ukrajinskog predsjednika u negativnom kontekstu postavljeni su širom Mađarske. Također, postoje posteri koji prikazuju ukrajinskog predsjednika, lidera opozicije Petera Magyara i predsjednicu Evropske komisije Ursulu von der Leyen zajedno.
Mađarski premijer prikazuje sukob s predsjednikom Zelenskim ne kao lični sukob, već kao napad na Mađarsku i mađarske interese. U tom smislu, sukob je instrumentalizovan do krajnosti za izbore. Antiukrajinska retorika je glavna tema, Ukrajina se optužuje za miješanje u izbore itd. A s druge strane, Kijev otvoreno podržava promjenu vlasti.
Predsjednik Zelenski ne propušta priliku da, pored prethodno spomenutih prijetnji, kritikuje mađarskog premijera. Takvu politiku prema aktuelnoj vladi u Mađarskoj opravdava činjenicom da je takva vlada "bliža" Moskvi nego Briselu i EU. Smatra se da bi glavna opoziciona stranka Tisza, svojom pobjedom na izborima, Mađarsku "vratila u sedlo", odnosno na evropski put. Nije tajna da i drugi evropski lideri žele Orban da padne s vlasti.
Kako će se mađarsko društvo ponašati u datim okolnostima teško je predvidjeti. Činjenica je da je predsjednik Zelenski "naletio" na otvorenu prijetnju mađarskom premijeru, da je čak i Peter Magyar stao u odbranu mađarskog premijera, a osim toga, snabdijevanje Mađarske energijom je zaista pitanje koje bi trebalo biti iznad političkih previranja u zemlji.
U tom smislu, politika Ukrajine prema premijeru Orbanu mogla bi imati potpuno suprotan efekat. Vanjskopolitička situacija mogla bi ići na ruku Fideszu, što znači da bi energetska pitanja i potencijalne vanjske "prijetnje" mogle nadmašiti bilo kakve unutrašnje probleme.
Orbanova politika
Što se tiče globalne politike, mađarski premijer ostaje jedina figura u Evropi koja ujedinjuje predsjednika Putina i predsjednika Trumpa. Svi evropski suverenistički "prvaci" su se, nakon najnovije eskalacije sukoba na Bliskom istoku i američkog napada na Iran, distancirali od politike Washingtona. Predsjednika Trumpa više ne podržavaju ni italijanski premijer Meloni, ni Marine Le Pen, ni njemački AfD, ostao je samo premijer Orban. To donekle pokazuje sve nedostatke mađarske politike i situaciju u kojoj se nalazi aktuelna mađarska vlada.
Mađarski premijer je ostao neko ko otvara pukotine u evropskom jedinstvu s nadom da će se to jedinstvo na kraju potpuno raspasti. Činjenica je da je Mađarska nezadovoljna energetskom politikom Evrope, često prozivajući Ukrajinu, ali u posljednje vrijeme i Hrvatsku, zbog problema u snabdijevanju.
Također, činjenica je da Orbanova politika sve više podstiče nestabilnost u regiji, od prozivanja Ukrajine i Hrvatske za energetske ucjene, do iredentističke retorike i revizije historije.
Destabilizacija regije
Međutim, jasno je da Mađarska sama ne može vojno ugroziti nijednog od svojih susjeda. U eventualnom sukobu s Ukrajinom ne bi dobro prošli, jer je ukrajinska vojska trenutno najveća i najjača u Evropi, ako se izuzme Rusija. Također, okruženi su zemljama NATO-a, a osim Srbije i eventualno Slovačke pod premijerom Ficom, niko zapravo nema sluha za takvu vrstu politike.
Osim toga, Mađarska se nalazi u strateški vrlo nepovoljnom položaju. Nema pristup moru, energetski je ovisna o Ukrajini i Hrvatskoj, a cijela zemlja je ravnica bez većih prirodnih prepreka, što otežava odbranu zemlje u slučaju rata.
Uz preduslov da Fides ostane na vlasti, opasnost od dalje destabilizacije regije mogla bi se povećati ako bi se Ukrajina našla u takvoj nevolji da joj je praktično ugroženo samo postojanje kao države. Što znači: ulazak ruske vojske u Kijev, neka vrsta puča, građanski rat ili nešto drugo. Paralelno s tim, NATO bi morao oslabiti do tačke praktičnog raspada.
Ovo možda čak i nije nerealna opcija, ali evropske zemlje bi gotovo sigurno vrlo brzo formirale još jedan vojni savez bez nekih članica NATO-a, što bi Mađarsku ponovo dovelo u nezgodan vojni položaj.
Ono što je još uvijek moguće jeste da će, ako Fidesz pobijedi na izborima, Mađarska nastaviti raditi na destabilizaciji regije. Najveći rizik za regije tada nije vojne prirode, već novi pokušaji uništavanja evropskog jedinstva na srednji ili dugi rok.
U tom slučaju bi se otvorio prostor za nove "suvereniste" i populiste koji politiku suvereniteta vide kao zbližavanje s politikom Moskve i Washingtona, te distanciranje od Brisela, što bi u konačnici dovelo do veće krize u Evropi. Upravo tu bi premijer Orban mogao biti predvodnik takve politike, s partnerima u zemljama regije.
Drugim riječima, veća opasnost u regiji dolazi od "Mađara" nego od samih Mađara.
