Bosna i Hercegovina već tri decenije živi u začaranom krugu političkih podjela, ekonomskog nazadovanja i neispunjenih obećanja. Nakon svakih izbora slijedi isti scenarij – građani izražavaju nezadovoljstvo zbog korupcije, siromaštva, odlaska mladih i blokada institucija, ali na narednim izborima najveći broj glasova ponovo završava kod stranaka koje su godinama na vlasti ili su već imale priliku upravljati državom.
Stara izreka da "svaka država ima vlast kakvu zaslužuje" možda nigdje ne zvuči uvjerljivije nego u Bosni i Hercegovini. U zemlji u kojoj se izborni rezultati redovno osporavaju, govori o zloupotrebama biračkih odbora, kupovini glasova i različitim izbornim manipulacijama gotovo su postali dio političkog folklora. Ipak, uprkos tome, ozbiljnog građanskog otpora gotovo da nema.
Umjesto masovnih protesta i zahtjeva za odgovornošću, javnost najčešće reaguje kratkotrajnim negodovanjem na društvenim mrežama, nakon čega se politički život vraća u uobičajene okvire.
Politička scena zarobljena u nacionalnim podjelama
Politički sistem Bosne i Hercegovine već godinama funkcioniše na principu nacionalne homogenizacije biračkog tijela. Umjesto ekonomije, obrazovanja, zdravstva ili borbe protiv korupcije, predizborne kampanje gotovo redovno dominiraju nacionalne teme, identitetska pitanja i međusobna optuživanja političkih lidera.
Takav model omogućava vodećim strankama da iz izbornog ciklusa u izborni ciklus zadrže svoje biračko tijelo bez ozbiljnijih rezultata u vođenju države.
Republika Srpska: Politika u sjeni jednog čovjeka
U Republici Srpskoj političku scenu već godinama obilježava dominacija Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i njegovog lidera Milorada Dodika.
Tokom aktuelnog mandata gotovo svaka važnija politička odluka bila je povezana s krizama, sukobima s državnim institucijama ili međunarodnom zajednicom. Istovremeno, Republika Srpska bilježi kontinuirano zaduživanje, dok ekonomski pokazatelji i životni standard građana ostaju među najnižima u regionu.
Uprkos tome, ozbiljnijeg političkog otpora gotovo da nema. Veliki dio birača i dalje podržava istu političku opciju, često smatrajući da je očuvanje političkog koncepta Republike Srpske važnije od ekonomskih pitanja.
Istovremeno, javni sektor ostaje jedan od najvećih poslodavaca, što dodatno učvršćuje politički utjecaj vladajućih struktura.
Hrvatski politički korpus: Tri decenije istih obećanja
Slična situacija prisutna je i među hrvatskim biračkim tijelom.
Hrvatska demokratska zajednica BiH gotovo neprekidno dominira političkom scenom, dok pitanja izmjena Izbornog zakona, legitimnog predstavljanja i ustavnih reformi redovno postaju glavna tema tek uoči izbora.
Kritičari ove politike ističu kako se već godinama koriste iste političke poruke, dok konkretni pomaci ostaju ograničeni.
Istovremeno, HDZ BiH ostaje nezaobilazan partner u gotovo svakoj državnoj vlasti, bez obzira na rezultate izbora ili političke okolnosti.
Bošnjačka politička scena između starih i novih elita
Na bošnjačkoj političkoj sceni posljednjih godina najveće promjene donijelo je formiranje tzv. "Trojke", koju čine SDP BiH, Narod i pravda i Naša stranka.
Na vlast su došli uz obećanja o depolitizaciji institucija, borbi protiv korupcije, profesionalizaciji javne uprave i evropskim reformama.
Međutim, dio javnosti smatra da su mnoga od tih obećanja ostala neispunjena.
Posebne kritike odnose se na način formiranja vlasti, odnose sa SNSD-om i HDZ-om BiH te činjenicu da mnoge ranije kritikovane prakse nisu nestale, već su, prema mišljenju opozicije i dijela analitičara, samo dobile nove aktere.
Zašto nema ozbiljnog građanskog otpora?
Jedno od ključnih pitanja jeste zbog čega građani Bosne i Hercegovine, uprkos dugogodišnjem nezadovoljstvu, rijetko organizuju ozbiljnije proteste ili politički kažnjavaju vlast na izborima.
Analitičari godinama ukazuju na nekoliko razloga:
veliki broj zaposlenih direktno ili indirektno zavisi od javnog sektora;
političke stranke izgradile su snažne mreže stranačkog zapošljavanja;
nacionalne teme često potiskuju ekonomske probleme;
građani imaju nizak nivo povjerenja u mogućnost promjena.
Zbog toga se izborni rezultati uglavnom ponavljaju, dok političke elite ostaju gotovo nepromijenjene.
Demokratija podrazumijeva odgovornost birača
U demokratskom društvu odgovornost za stanje u državi ne snose isključivo političari.
Građani imaju pravo da biraju svoje predstavnike, ali i odgovornost da ih na narednim izborima nagrade ili kazne u skladu s rezultatima njihovog rada.
Kada političke opcije koje godinama upravljaju institucijama iznova osvajaju povjerenje birača, teško je izbjeći zaključak da značajan dio društva prihvata postojeći model upravljanja ili ne vidi uvjerljivu alternativu.
Izbori kao prilika za promjenu
Predstojeći izbori ponovo će biti test političke volje građana.
Hoće li birači dati povjerenje dosadašnjim vlastima ili će se odlučiti za drugačiji politički kurs, ostaje otvoreno pitanje.
Ono što je izvjesno jeste da će Bosna i Hercegovina teško izaći iz dugogodišnje političke i ekonomske stagnacije ukoliko izborni rezultati nastave potvrđivati iste politike i isti način upravljanja državom.
Na kraju, izreka da svaka država ima vlast kakvu zaslužuje možda nije uvijek potpuno pravedna, ali u demokratskom sistemu podsjeća na jednu važnu činjenicu – političke promjene ne počinju u parlamentima, već na biračkim mjestima.
