Broj radara za kontrolu brzine na cestama kontinuirano raste, a vozači su pod sve većim pritiskom i stresom. Ipak, prekoračenje brzine i dalje ostaje jedan od glavnih uzroka saobraćajnih nesreća, ali i rastućeg broja novčanih kazni. Pitanje koje sve češće postavljaju stručnjaci i vozači glasi – može li funkcija samostalnog ograničenja brzine, tzv. limitator, biti rješenje?
Nadležne institucije godinama ulažu u pojačanu kontrolu brzine i kažnjavanje nesavjesnih vozača. Međutim, statistike pokazuju da represivne mjere same po sebi često ne donose željene rezultate. Racionalni vozači upozoravaju na neujednačenost pojedinih lokacija s kontrolom brzine, koje nisu uvijek u skladu sa stvarnim uslovima na cesti.
Takva neujednačenost, tvrde oni, dovodi do nenamjernih prekršaja. Savremeni automobili lako dostižu ili premašuju zakonom dozvoljenu brzinu, pa čak i uz uobičajenu toleranciju vozači bivaju kažnjeni na lokacijama koje ne smatraju rizičnim. I dok kazne dolaze tek nakon počinjenog prekršaja, potencijalna opasnost je već prošla, a broj kazni raste brže od naplate. Pojedini vozači suočavaju se s dodatnim stresom prilikom registracije vozila, kada moraju podmiriti dugovanja.
Zbog svega toga sve češće se razmatraju preventivne mjere. Jedna od njih je limitator brzine – sistem koji onemogućava vozilu da prekorači unaprijed postavljenu brzinu. Ovaj sistem već je prisutan u mnogim automobilima, čak i nekoliko godina stari automobili često imaju limitator, iako nemaju tempomat.
Za razliku od radara i kamera, koje evidentiraju prekršaj, limitator ga u startu sprječava. Time se fokus pomjera s kažnjavanja na prevenciju, što bi moglo značajno smanjiti broj nesreća i smanjiti broj kazni, uključujući i oduzimanje vozačkih dozvola – mjere koje vozači najteže podnose.
Ipak, ideja o korištenju limitatora izaziva podijeljena mišljenja. Dok jedni smatraju da je riječ o logičnom koraku ka sigurnijem saobraćaju, drugi upozoravaju na moguće ograničavanje slobode vozača i prevelik uticaj tehnologije na vožnju.
U situaciji kada broj radara iz godine u godinu raste, nesreće i dalje odnose živote, a vozači se suočavaju s rastućim brojem kazni, jasno je da je potrebno razmišljati o novim pristupima. Pitanje je da li kombinacija kontrole brzine i aktiviranja sistema za ograničenje brzine može biti korisno i svrsishodno rješenje – na koje odgovor neće dati vrijeme, već spremnost vozača da prihvate promjene i prilagode se novim tehnologijama.
