Sukob u Perzijskom zaljevu uzrokovao je kolaps globalne ponude, pretvarajući krizu cijena u stvarnu fizičku nestašicu kerozina, goriva za avione. Bez brzog diplomatskog rješenja, njegovo racioniranje i otkazivanje hiljada letova paraliziraju kretanje ljudi i međunarodnu trgovinu...
Globalna ponuda avionskog goriva se urušava kao rezultat dugotrajnog porasta Trećeg zaljevskog rata. Uprkos ishodu komplikovanih pregovora između SAD-a i Irana o izbjegavanju nove eskalacije nakon juna 2025. i perioda februar-april 2026., ne očekuje se da će se situacija poboljšati u kratkom roku.
Zbog problema s cijenama, mlazno gorivo se sada suočava s pravom fizičkom nestašicom. Nakon što je Lufthansa najavila da će do kraja godine smanjiti najmanje 20.000 letova, a 7 italijanskih aerodroma upozorilo na racionalizaciju goriva, postaje sve jasnije da je kriza strukturne prirode.
Gorivo za avione postaje sve oskudnije.
Geopolitički analitičar Aidan Simardone objavio je na svom profilu na X platformi grafikon koji prikazuje strukturni pad količine kerozina prevezenog brodovima širom svijeta.
Primjećuje se pad od oko 40 posto u odnosu na januar, kada se prevozilo oko 5.000 tona dnevno, u poređenju sa oko 3.000 tona danas. U središtu krize je blokada Hormuškog moreuza, u kombinaciji sa štetom na zalihama nafte i rafinerijskim kapacitetima zemalja Perzijskog zaliva, uzrokovanom iranskim odgovorom na izraelsko-američki napad.
Prema američkoj televizijskoj mreži CNBC, oko 25-30 posto globalnog mlaznog goriva prolazi ovom morskom rutom, tako da je njen poremećaj ozbiljno potresao tržišta. Ali gdje se udarac najviše osjeća?
U zemljama koje više zavise od uvoza kako bi zadovoljile dnevnu potrošnju, posebno u razvijenim ekonomijama gdje se avionsko gorivo koristi za logističke, komercijalne i civilne letove, kao i za podršku međunarodnom turizmu.
Ko više zavisi od uvoza?
Prema analitičaru Johnu Kempu, Velika Britanija (8,4 miliona tona), Njemačka (5 miliona) i Australija (4,7 miliona) su najveći uvoznici mlaznog goriva. Italija je sedma u svijetu sa 2,2 miliona tona godišnje, iza Francuske (peta) i ispred Švicarske (deveta) i Irske (jedanaesta), što odražava strukturne slabosti sektora zračnog prometa.
Strukturna slabost
Ove ranjivosti pretvaraju se u sistemske zavisnosti. Rizik za evropske zemlje je uporediv sa rizikom za azijske zemlje, koje se suočavaju sa ozbiljnim nestašicama. Za sve njih postoji rizik od talasa inflacije, podstaknutog nestašicom kerozina i proizvoda povezanih sa avijacijom.
Dok aviokompanije smanjuju svoja očekivanja u pogledu profita, cijene ovog vitalnog resursa ostaju visoke. Čak i u SAD-u, koji ima veći domaći proizvodni kapacitet, cijene su porasle za skoro 50 posto od početka Trećeg zaljevskog rata. Prema Bloombergu, na nestašicu utiče i rastuća vojna potražnja, koja veliki dio ponude preusmjerava sa civilnog tržišta u odbrambeni sektor. Ovaj razvoj događaja stvara kritičan scenario ne samo za finansije aviokompanija, već i za samu strukturu globalizacije, pogađajući sposobnost zračnog transporta da povezuje zemlje i olakšava trgovinu i kretanje ljudi.
Poput prethodnih kriza poput 11. septembra 2001. ili pandemije Covid-19, Treći Zaljevski rat dotiče jednu od najosjetljivijih arterija globalnog sistema, čineći svijet, barem privremeno, manjim i fragmentiranijim.
