Da li američki "nuklearni kišobran" blijedi? Promjena globalne sigurnosne ravnoteže i izazovi za američke saveznike...
Više od sedam decenija, sigurnosni sistem koji su izgradile Sjedinjene Američke Države bio je jedan od glavnih stubova međunarodne stabilnosti. U srži ovog sistema bio je koncept proširenog nuklearnog odvraćanja, prema kojem je Washington garantovao zaštitu svojih saveznika u Evropi i Aziji čak i uz upotrebu vlastitog nuklearnog arsenala. Ova obaveza postala je glavni razlog zašto zemlje poput Njemačke, Japana i Južne Koreje nisu razvile nuklearno oružje.
Međutim, geopolitičke promjene posljednjih decenija, povratak konkurencije velikih sila i transformacija američke vanjske politike pokrenuli su fundamentalno pitanje: da li je ovo obećanje i dalje kredibilno?
Kraj logike Hladnog rata
Tokom Hladnog rata, kredibilitet američkog nuklearnog kišobrana počivao je na činjenici da bi sovjetska pobjeda u Evropi fundamentalno promijenila globalni odnos snaga. Iz tog razloga, Sjedinjene Države su bile spremne prihvatiti rizik nuklearne eskalacije kako bi zaštitile svoje saveznike.
Danas je slika sasvim drugačija. Rusija ostaje ozbiljna prijetnja evropskoj sigurnosti, dok Sjeverna Koreja nastavlja razvijati svoje nuklearne kapacitete, ali se sukobi u Washingtonu više ne doživljavaju kao egzistencijalne bitke za svjetski poredak. Oni se uglavnom smatraju regionalnim krizama.
U tom kontekstu, javlja se dilema koja dugo muči čak i američke saveznike: da li bi SAD zaista riskirale uništenje svojih gradova kako bi odbranile Varšavu, Seul ili Rigu?
Analiza tvrdi da je odgovor postao sve manje uvjerljiv.
Politika "Amerika na prvom mjestu" i njen utjecaj na američki kredibilitet
Jedan element koji je ubrzao ove sumnje je evolucija američke vanjske politike, posebno tokom administracija Donalda Trumpa.
Retorika koja stavlja američke nacionalne interese iznad tradicionalnih obaveza prema saveznicima stvorila je percepciju da sigurnosne garancije više nisu bezuvjetne. Kritike NATO-a, zahtjevi za povećanjem evropskih vojnih izdataka i signali postepenog povlačenja od tradicionalne uloge "globalnog garanta sigurnosti" podstakli su nesigurnost u mnogim savezničkim prijestolnicama.
Čak i ako bi se buduće administracije vratile tradicionalnijem pristupu, autori procjenjuju da će bivše povjerenje biti teško u potpunosti obnoviti. Saveznici su shvatili da se američka strateška orijentacija može mijenjati sa svakom novom administracijom.
Južna Koreja: Najhitnija dilema
Nijedna regija ne ilustruje ovu promjenu bolje od Korejskog poluostrva.
Od prvog nuklearnog testa Sjeverne Koreje 2006. godine, Pjongjang je izgradio arsenal za koji se procjenjuje da uključuje desetine nuklearnih oružja i nastavlja ga modernizirati. Istovremeno, razvoj interkontinentalnih balističkih raketa povećao je mogućnost direktne prijetnje američkom kopnu.
Ako američki gradovi postanu potencijalne mete nuklearnog protivnapada, postavlja se pitanje da li bi američki predsjednik bio spreman upotrijebiti nuklearno oružje za odbranu Južne Koreje.
Upravo je ta neizvjesnost podstakla široku debatu u Seulu o tri glavne alternative: vraćanju američkog taktičkog oružja na korejsku teritoriju; stvaranju sistema dijeljenja nuklearnog oružja sličnog NATO-ovom; ili razvoju nacionalnog nuklearnog arsenala.
Ankete posljednjih godina pokazuju da većina građana Južne Koreje sada podržava treću opciju.
Autori tvrde da Seul posjeduje gotovo svu tehnološku infrastrukturu potrebnu za modernu nuklearnu silu: podmornice, balističke rakete i visoko razvijenu nuklearnu industriju. Glavna prepreka ostaje politička i diplomatska, a ne tehnička.
Evropa traži veću autonomiju
Debata je podjednako važna i u Evropi.
Ruska invazija na Ukrajinu oživjela je strahove od direktnog sukoba s Moskvom i istakla veliku zavisnost NATO-a od američkih nuklearnih sposobnosti.
Iako Poljska i baltičke države traže jače sigurnosne garancije, razvoj vlastitog nuklearnog oružja smatra se mnogo manje realnim nego u slučaju Južne Koreje. Nedostaju im industrijski kapaciteti, infrastruktura i napredni sistemi za isporuku oružja.
Iz tog razloga, autori predlažu drugu alternativu: jačanje uloge Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva u nuklearnoj arhitekturi NATO-a.
Prema ovoj ideji, francuski i britanski arsenali bi bili čvršće integrirani u mehanizme saveza, stvarajući sistem "tri ključa", gdje bi odluka o upotrebi nuklearnog oružja zavisila ne samo od američkog predsjednika, već i od lidera Pariza i Londona.
Takav model bi povećao kredibilitet odvraćanja bez potrebe da nove države nabave nuklearno oružje.
Rizik od nove nuklearne utrke
Iako ovi prijedlozi imaju za cilj jačanje sigurnosti, oni također otvaraju nove dileme.
Ako sve više saveznika izgubi povjerenje u američki kišobran i odluči izgraditi vlastite arsenale, međunarodni režim neširenja nuklearnog oružja mogao bi se suočiti s najvećim izazovom od svog stvaranja.
Novi val širenja nuklearnog oružja ne bi bio ograničen samo na Aziju ili Evropu. Druge zemlje bi također mogle zaključiti da najsigurnija garancija nacionalnog opstanka ostaje posjedovanje nuklearnog oružja.
Autori priznaju da bi ovaj razvoj događaja povećao kratkoročne rizike, ali tvrde da bi nastavak sistema koji se više ne doživljava kao potpuno pouzdan mogao biti još opasniji. Odvraćanje koje se oslanja na nepouzdana obećanja moglo bi zakazati u samom trenutku krize.
Prošireni sistem nuklearnog odvraćanja, izgrađen tokom Hladnog rata, suočava se s krizom kredibiliteta.
Promjena američkih strateških interesa, razvoj nuklearnih kapaciteta rivala i transformacija globalne sigurnosne arhitekture tjeraju saveznike da traže autonomnije modele odbrane.
Izazov više nije hoće li se ova transformacija dogoditi, već kako će se njome upravljati. Umjesto pokušaja očuvanja modela stvorenog za stvarnost koja više ne postoji, Washington bi trebao pomoći saveznicima da izgrade nove mehanizme odvraćanja, prilagođene uvjetima 21. stoljeća.
Iz ove perspektive, budućnost euroatlantske i indo-pacifičke sigurnosti može manje zavisiti od jedinstvenog američkog kišobrana, a više od podjele strateških odgovornosti među samim saveznicima.
