Iran se trenutno suočava s najdubljom vodnom krizom otkako se vode zvanični podaci – krizom toliko teškom da vlast razmatra selidbu glavnog grada Teherana.
Prema pisanju Washington Posta, riječ je o situaciji u kojoj su desetine brana gotovo prazne, podzemni rezervoari iscrpljeni, a milioni ljudi mogli bi ostati bez pitke vode u veoma kratkom roku.
Godine potrošnje bez mjere dovele su krizu do vrhunca
Iako je petogodišnja ekstremna suša dodatno pogoršala stanje, stručnjaci smatraju da je pravo izvorište problema u nizu pogrešnih odluka prethodnih decenija. Iran je godinama forsirao samodostatnost u poljoprivredi, čak i tamo gdje to prirodni resursi nisu mogli podnijeti.
Država je podsticala uzgoj izrazito “žednih” kultura poput riže i jabuka, garantovala otkup i dijelila subvencije, što je dovelo do nekontrolisanog bušenja bunara – često i ilegalnih. Time su iscrpljeni podzemni vodonosnici, nekada ključni za snabdijevanje velikih dijelova zemlje.
„Vlada je žrtvovala svoj prirodni kapital radi kratkoročnih političkih dobitaka“, upozorava ekspert Nima Shokri iz Hamburga. Rezultat je gotovo udvostručena poljoprivredna površina od 1979. godine, dok je količina raspoložive vode drastično pala.
Sektor koji hrani narod sada zavisi od resursa kojih više nema
Zbog sankcija i ograničene trgovine, poljoprivreda i dalje zapošljava ogroman dio stanovništva. Ali taj sistem se, kako tvrde bivši zvaničnici, održava na iscrpljenim i nepovratno oštećenim resursima.
„Trenutno trošimo budućnost naše djece da bismo preživjeli sadašnjost“, rekao je nekadašnji ministar poljoprivrede Isa Kalantari.
Na terenu, posljedice su brutalne. Poljoprivrednici navode da bunari presušuju nakon samo nekoliko mjeseci, a navodnjavanje cisternama više nije ni približno dovoljno. Usjevi masovno propadaju.
Klimatske promjene ubrzale urušavanje sistema
Suša bez presedana dodatno je “pokidala” ionako oslabljen vodni sistem. Više od 30 velikih brana je na manje od 5% kapaciteta, a jesenje padavine spustile su se na najniži nivo u posljednjim decenijama.
Stručnjaci upozoravaju da se bunari danas kopaju i do 150 metara dubine kako bi se došlo do vode – dok se prije svega dvadesetak godina voda nalazila na 25 do 30 metara.
„Ako ovako nastavimo, za nekoliko godina nećemo imati zaliha uopće“, upozorava farmer Farhad iz Takestana.
Evakuacija glavnog grada – nekada nezamisliva, danas realna opcija
Kriza je dosegla tačku na kojoj i najviši državni vrh priznaje da je situacija izmakla kontroli. Predsjednik Irana prvi put je javno spomenuo mogućnost da se razmotri evakuacija Teherana, grada koji broji više od devet miliona stanovnika.
Stručnjaci tvrde da se, bez hitnih i radikalnih promjena, Iran može suočiti s jednom od prvih modernih državnih katastrofa koje će biti direktno uzrokovane potpunim kolapsom vodnih resursa.
