U jeku ogromne krize u SAD-u pod predsjednikom Donaldom Trumpom, američki list The Economist je objavio historijsku retrospektivu pojedinih perioda u historiji ove države koji liče na aktuelno stanje, s porukom da je ova zemlja to uspjela da preživi. "Kako se Amerika približava svojoj 250. godišnjici, njena politika je sirova, podijeljena i nestabilna. Uzmimo za primjer ubistvo Renee Good u Minneapolisu od strane ICE agenta 7. januara. Amerikanci su dugo mogli gledati iste snimke s tijela i izvući potpuno suprotne zaključke. Ono što je novo jeste da je savezna vlada odmah proglasila preminulu majku 'teroristom' i ugušila istragu o tome šta je pošlo po zlu. Gotovo kao da predsjednik Donald Trump pokušava izazvati nemire, kako bi sebi dao izgovor za obračun", stoji na početku ovog teksta.
Kako navode dalje, lekcije za izlazak iz ove krize nalaze se u historiji SAD-a.
"Historija nudi lekcije za zemlju na rubu. Američki napredak rijetko je bio gladak. Dolazio je kroz neuspjehe i obnovu, napredak i povlačenje i zato što su muškarci i žene birali da ustanu kada su se suočili s krizom", navodi se.
Za prvi primjer iskoristili su period s kraja 18. i početka 19. stoljeća, u kontekstu Trumpove borbe protiv "unutrašnjih neprijatelja".
"On nije prvi predsjednik koji kritičare tretira kao neprijatelje države. Godine 1798., pod Johnom Adamsom, Zakoni o strancima i sramoti (Alien and Sedition Acts) kriminalizirali su 'lažno, skandalozno i zlonamjerno pisanje' protiv vlade. Više od jednog stoljeća kasnije, tokom i nakon Prvog svjetskog rata, administracija Woodrowa Wilsona zatvarala je i deportirala disidente, cenzurisala štampu i tolerisala nasilje mase protiv onih koje je smatrala 'neameričkim'. U svakom slučaju, represija je opisivana kao zakonita i neophodna, u ime sigurnosti, reda i patriotizma, jezikom koji se ponovo čuje i danas", piše u tekstu The Economista.
Dalje se navodi i da nije prvi put u historiji SAD-a da "Amerika pati od erozije normi o tome kako se vlast vrši i kako se prihvata poraz."
"Nakon građanskog rata Andrew Johnson je blokirao građanska prava oslobođenih robova i potkopavao Rekonstrukciju, privremeno oslabljujući demokratiju na jugu. Afera Watergate je otkrila kako se policijske i obavještajne agencije mogu koristiti u stranačke svrhe, i kako demokratija ovisi o zvaničnicima i novinarima koji odbijaju da učestvuju u takvim igrama. U oba slučaja dostojanstvo je na kraju preživjelo jer su Amerikanci odlučili da ga brane", piše u ovom tekstu.
Navode da se i polarizacija, koja je obilježila prethodnih 10 godina u američkoj politici, također pojavljivala u historiji SAD-a.
"Prvi ustav zemlje, Članci Konfederacije (Articles of Confederation), pokazali su se previše slabim da održe republiku na okupu, gotovo dovodeći do njenog kolapsa. Njegov nasljednik zamaskirao je ropstvo kompromisom i eufemizmom, odgađajući obračun koji će doći kroz građanski rat. Tokom 1930-ih, Velika depresija otkrila je da je politički sistem nesposoban da se nosi s masovnom nezaposlenošću. Nedavno, izbori odlučeni od strane Vrhovnog suda 2000. godine pokazali su koliko sistem ovisi o dobroj vjeri i samokontroli, kvalitete koje su danas u mnogo manjoj mjeri prisutne", piše The Economist.
Još kažu da se sada situacija čini nešto drugačijom, ali i da "tvrdoglava uvjerenost u jedinstvenu užasnost sadašnjeg trenutka uljepšava sadašnjost i umanjuje dostignuća onih koji su prevazišli mnogo teže prepreke".
"Amerikanci su ranije osjećali slične napetosti. Prošlost ne nudi razloge ni za očaj ni za samodopadnost. Obnova nikada nije bila automatska. Za nju su građani morali da se suoče s neuspjehom, odupru zloupotrebama vlasti i neprestano obnavljaju osnivačke ideale zemlje, koji uključuju vlast naroda kroz Kongres, a ne samo kroz predsjednika. Obnova je ponekad zahtijevala i šok: građanski rat, depresiju ili egzistencijalnu prijetnju od strane ravnopravne zemlje. Izazov za sadašnju generaciju Amerikanaca jeste da opet promijeni kurs zemlje, ali bez potrebe za nečim tako katastrofalnim", stoji na kraju ovog teksta kojeg je objavio The Economist.
