Politički utjecaj Bošnjaka u entitetu Republika Srpska više nije ni blijeda sjena onoga što je nekada bio. To je gorka i brutalna realnost. Bošnjaci, narod koji je preživio genocid, protjerivanje i sistematsko istrebljenje, danas su na političkoj mapi tog entiteta svedeni na statističku grešku.
Srebrenica, simbol najvećeg zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, gdje su Bošnjaci nekada birali svog načelnika, sada je tiha i politički poražena. Rezultati posljednjih izbora to samo još jednom potvrđuju – nema strategije, nema jedinstva, nema vizije. Bošnjaci u RS-u su politički odustali, a svi to znaju, samo niko nema hrabrosti javno reći.
Nezaustavljivi pad i odustajanje od borbe
Politička borba Bošnjaka u Republici Srpskoj nije samo postala nevažna, ona je postala groteskna. Posljednji trzaj bio je 2016. godine, kada su još uvijek vjerovali da mogu napraviti nešto, da se mogu politički suprotstaviti mašineriji koja ih sustavno guši. No, od tada je počelo nezaustavljivo propadanje. Izbori u Srebrenici, nekada obilježeni borbom, tenzijama i nadom, sada su svedeni na apatiju. Nitko se više ni ne trudi. Bošnjački politički faktor u Srebrenici je praktično mrtav. Razlika je tolika da se ne može ni sanjati o pobjedi. Svi znaju da je ovo kraj – ali nitko ne želi to javno priznati.
U Vukosavlju, jedinom mjestu gdje su probosanske stranke imale realnu šansu, poraz je došao sa svega nekoliko glasova razlike. Čak i u takvom scenariju, sve pada u zaborav jer su i tu izgubili. Opravdanja će se sada redati, svako će upirati prstom u onog drugog. SDA će kriviti zakon o prebivalištu, SDP će optuživati SDA za katastrofalne kadrove, i tako ukrug. Suštinski, svi se ponašaju kao da je ovo samo još jedan politički poraz, ali realnost je mnogo strašnija. To je poraz identiteta, poraz cijele ideje da Bošnjaci imaju politički glas u Republici Srpskoj.
Kampanjski i besciljni pristup
Svaka dva-tri izborna ciklusa, politički Bošnjaci se iznova „sjete“ Srebrenice. Pokreću se kampanje, dijaspora se poziva, ali sve to izgleda kao šala. Nema prave strategije, nema kontinuiteta. Kada je 2016. godine postalo jasno da se nešto mora drastično mijenjati, probosanske stranke su trebale početi praviti ozbiljan plan. Ali, to se nikada nije dogodilo. Za razliku od njih, prosrpske stranke su se ujedinile, shvatile važnost sinergije, i politički poraz iz 2012. godine pretvorile u dugoročnu pobjedu.
Danas se čini kao da su svi, uključujući i Bošnjake, odustali od Republike Srpske. Srebrenica, koja je godinama bila bojno polje za politički opstanak, sada je prepuštena zaboravu. Pojedini lokalni odbori, rijetki odbornici, tek su relikt prošlosti. Nikome nije stalo. Nema više velikih kampanja, nema nade, samo tišina koja odzvanja porazom. Možda je vrijeme da neko konačno prizna ono što svi znamo – bošnjačka politička priča u RS-u je gotova.
Ostaci Bošnjaka u RS-u: Potočari kao posljednji bastion
Postoji još jedno mjesto gdje Bošnjaci u Republici Srpskoj imaju neki vid institucionalnog djelovanja – Memorijalni centar Potočari. To je jedina institucija koja pokazuje da postoji neka vizija, neka strategija. Ali i tu je bolno vidjeti kako ostatak bošnjačkog političkog faktora blijedi pred nemarom i nesposobnošću. Dok Potočari svijetle kao simbol sjećanja i borbe, sve ostalo je svedeno na ruševine, na ostatke nekadašnje borbe. Ako se ovako nastavi, Bošnjaci će nestati s političke mape Republike Srpske, a s njima i sjećanje na genocid, na patnju, na povratak.
Na kraju, najveća tragedija nije u političkom porazu. Najveća tragedija je što Bošnjaci danas, kao narod koji je pretrpio genocid, nemaju političku snagu, volju ni jedinstvo da se bore za svoje postojanje u Republici Srpskoj. Sve drugo je samo tiha kapitulacija koja se već godinama odvija pred našim očima.
