Žestoka polemika oko navodnih izjava šefa Plenkovićevog kabineta Zvonimira Frke Petešića otkrila je duboke podjele unutar hrvatske vlasti. Iako je sukob privremeno smiren, ostalo je pitanje vodi li Zagreb novu politiku prema Bosni i Hercegovini bez otvorenog priznanja javnosti.
Dok je većina hrvatskih medija gotovo potpuno ignorirala cijeli slučaj, društvene mreže, politički portali i desni medijski prostor sedmicama su gorjeli zbog optužbi koje su pogodile sam vrh hrvatske izvršne vlasti.
U središtu afere našao se Zvonimir Frka Petešić, dugogodišnji šef Ureda premijera Andreja Plenkovića i jedan od njegovih najbližih saradnika, čovjek koji rijetko istupa u javnosti i čije se političke poruke gotovo uvijek prenose kroz poteze Vlade, a ne kroz vlastite izjave.
Sve je počelo nakon zatvorenog sastanka održanog sredinom juna na kojem se raspravljalo o prijedlogu Rezolucije Domovinskog pokreta o položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini. Prema informacijama koje su nekoliko sedmica kasnije dospjele u javnost, upravo je na tom sastanku došlo do ozbiljnog sukoba oko načina na koji bi Hrvatska trebala voditi politiku prema BiH.
Najveći odjek izazvale su tvrdnje političkog komentatora Marka Ljubića, koji je objavio da je Frka Petešić navodno poručio kako su "Bošnjaci hrvatski strateški izbor", da ih "ne treba ničim iritirati" te da su Hrvati u Bosni i Hercegovini u takvoj strategiji praktično postali "kolateralna šteta".
Takve tvrdnje izazvale su buru među dijelom hrvatske javnosti, posebno u Hercegovini, gdje su uslijedile optužbe da Zagreb odustaje od dosadašnje politike zaštite Hrvata u BiH i pokušava uspostaviti novi odnos s bošnjačkom politikom.
Pritisak je očigledno postao toliko snažan da je Frka Petešić bio prisiljen prekinuti višegodišnju praksu javne šutnje te objaviti opširno obrazloženje na društvenim mrežama.
U svom reagiranju nije negirao da se na sastanku usprotivio pojedinim dijelovima prijedloga Domovinskog pokreta. Naprotiv, potvrdio je da smatra kako bi pojedini dijelovi rezolucije mogli proizvesti kontraefekat i dodatno homogenizirati bošnjačko biračko tijelo uoči općih izbora u Bosni i Hercegovini.
Time je indirektno priznao da Vlada Andreja Plenkovića smatra kako otvoreni politički pritisak iz Zagreba trenutno nije najbolja strategija za ostvarivanje hrvatskih ciljeva u BiH.
Istovremeno je odlučno odbacio tvrdnje da je govorio o "kolateralnoj šteti" ili da zagovara popuštanje Bošnjacima, ali je otvoreno branio tezu da su dobri odnosi između Hrvata i Bošnjaka pitanje dugoročne geopolitičke racionalnosti.
Njegova poruka može se svesti na jednu ključnu tezu – cilj hrvatske politike ostaje isti, ali se do njega želi doći mnogo tiše, bez javnih sukoba, kroz diplomatske dogovore i politička partnerstva.
Upravo je taj dio izazvao najveće sumnje među kritičarima Vlade, koji smatraju da se iza zatvorenih vrata pokušava promijeniti način na koji Hrvatska nastupa prema Bosni i Hercegovini, bez otvorene političke rasprave i bez jasnog objašnjenja javnosti.
Dodatnu sumnju izazvala je činjenica da je cijela polemika praktično završila preko noći.
Iako se pretpostavljalo da su informacije sa sastanka procurile upravo iz Domovinskog pokreta, ta stranka je iznenada objavila kako je postigla kompromis s HDZ-om oko konačnog teksta rezolucije. Umjesto nastavka sukoba, uslijedile su poruke o zajedništvu, osuda curenja informacija i čak javne pohvale Frki Petešiću zbog njegove, kako su naveli, "časne uloge" u pregovorima.
Time je politička kriza formalno završena, ali brojna pitanja ostala su bez odgovora.
Da li je curenje informacija bilo slučajno ili planski test reakcije javnosti? Je li riječ o pokušaju da se ispita koliko bi birači prihvatili blaži pristup prema Bošnjacima? Ili je cijela priča predstavljala obračun unutar vladajuće koalicije i pritisak na samog Andreja Plenkovića?
Ono što se može zaključiti jeste da između HDZ-a i Domovinskog pokreta, uprkos javnim sukobima, ne postoji ozbiljno neslaganje oko krajnjeg političkog cilja kada je riječ o Hrvatima u Bosni i Hercegovini. Razlika je isključivo u metodi.
Jedni zagovaraju otvoreni politički pritisak, oštru retoriku i stalnu konfrontaciju s bošnjačkom politikom.
Drugi vjeruju da se isti cilj može ostvariti kroz diplomatske pregovore, smirivanje tenzija i izgradnju političkih savezništava.
Takav pristup posljednjih sedmica sve otvorenije zastupa i predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović, koji govori o potrebi "relaksiranja odnosa" s Bošnjacima, što mnogi vide kao potvrdu da Zagreb i Mostar djeluju potpuno usklađeno.
Bez obzira na način, cijela afera pokazala je da se ključne rasprave o politici Hrvatske prema Bosni i Hercegovini vode daleko od očiju javnosti, dok informacije do građana dolaze tek kada procure sa zatvorenih sastanaka. Upravo zato ostaje otvoreno pitanje vodi li službeni Zagreb postepeni zaokret prema BiH koji javno još uvijek nije spreman u potpunosti priznati.
