U mjestu Sokolina kod Ilijaša danas je obilježena 33. godišnjica jednog od najbrutalnijih ratnih zločina počinjenih nad civilima i pripadnicima Armije Republike Bosne i Hercegovine tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu – masakra nad Bošnjacima iz naselja Ahatovići, Bojnik i Dobroševići.
U organizaciji Općine Novi Grad Sarajevo i boračkih udruženja, na mjestu stradanja i ove godine okupile su se porodice žrtava, preživjeli, borci, građani, predstavnici vlasti i učenici, kako bi odali počast 48 ubijenih Bošnjaka koji su 14. juna 1992. godine dovedeni u zabludu da idu na razmjenu zarobljenika, a zapravo su odvedeni na stratište i na svirep način ubijeni.
U saopćenju Općine Novi Grad podsjeća se da su tada srpsko-crnogorske vojne i paravojne formacije, uz podršku tadašnje JNA, sproveli jedan od najkrvavijih zločina na prostoru Kantona Sarajevo, ispalivši artiljeriju, bombe i rafale na autobus pun ranijih logoraša iz Rajlovca. Tog dana, njih 56 je iz Ahatovića, Dobroševića i Bojnika krenulo ka, kako im je rečeno, „razmjeni“, ali je samo osam preživjelo. Među njima i Elvir Jahić, tada devetnaestogodišnjak, koji i danas, više od tri decenije kasnije, nosi slike tog užasa.
— Čini mi se da je sada teže nego tada. Godine čine svoje – čovjek postane osjetljiviji. I dalje ću govoriti dok god dišem. Svjedočiću istinu. Mi smo bili ljudi svezanih ruku, izmučeni i gladni, kada je na nas ispaljena artiljerija zabranjena Ženevskom konvencijom. Osam nas je preživjelo. To je moj zavjet: pričati, prenositi, ne dati da se zaboravi – rekao je Jahić, koji je danas ukopao svog saborca Nazifa Mujkića, čiji su posmrtni ostaci identificirani nakon 33 godine.
Tog dana 1992. godine, prema svjedočenju Džafera Herića, koji je među prvima stigao na mjesto zločina, otkriven je prizor koji se ne zaboravlja: spaljeni autobus, unakažena tijela i tihi jauci preživjelih. Herić je pomogao u izvlačenju tijela i ranjenih, dokumentovao zločin kamerom, a snimak je kasnije dostavljen međunarodnoj zajednici.
— Tada nismo bili svjesni rizika kojem smo se izložili, ali morali smo reagirati. Ubijeni su nevini ljudi, a još niko nije odgovarao. Nažalost, još uvijek se čekaju istina i pravda. Zato danas, kada vidim predstavnike vlasti ovdje, poručujem: naš zadatak je da radimo na jedinstvu, da mlade dovedemo ovdje i učimo ih da pamte. Bez istine nema budućnosti – rekao je Herić.
Masakr u Sokolini ostaje jedno od najmračnijih poglavlja agresije na BiH, a Fahrudin Kasapović iz Udruženja RVI Novi Grad naglasio je da je riječ o zločinu s jasnim obilježjima etničkog čišćenja.
— Ubijeni su samo zato što su bili Bošnjaci. Prošlo je 33 godine i niko nije odgovarao. Elvir Jahić je pisao knjige, svjedočio u Hagu, snimio dokumentarni film. To mora biti motivacija pravosuđu da konačno procesuira počinioce. Ne smijemo stati. Naš odgovor mora biti jedinstvo. Moramo mladima prenositi šta se dogodilo, kroz nastavu, posjete i kulturu sjećanja. Ovo nije samo prošlost – ovo je temelj Bosne – istakao je Kasapović.
Obilježavanju su prisustvovali i pomoćnik načelnika za boračka pitanja Općine Novi Grad Tahir Mašić, predsjedavajući Općinskog vijeća Novi Grad Jasmin Šošić, zamjenik gradonačelnika Sarajeva Mirza Selimbegović, kao i direktorica OŠ „Mustafa Busuladžić“ Lejla Pašić sa učenicima škole.
— Kultura sjećanja je način na koji čuvamo istinu i prenosimo je generacijama koje dolaze. Juni je mjesec bola za Novi Grad, jer tada obilježavamo najviše zločina nad civilima. Masakr u Sokolini je jedan od najstrašnijih – kazao je Mašić.
Predsjedavajući Šošić je emotivno poručio da govori i kao komšija ljudi kojih više nema, ali koji žive u kolektivnoj svijesti naroda:
— Ne brojimo godine, nego opominjemo. Da se zna da su ubijani jer su Bošnjaci. Njihova imena, njihova nevina žrtva – to su temelji ove općine, ove države. Mi nemamo pravo na zaborav – poručio je Šošić.
Direktorica škole Lejla Pašić kazala je da je prisustvo učenika izraz poštovanja, ali i zalog za budućnost.
— Djecu učimo istini, učimo ih da budu graditelji mira, ali moraju znati šta se desilo. Bez istine nema slobode, bez pamćenja nema pravde. Ovo je lekcija koju nosimo iz učionica – kazala je Pašić.
Na mjestu masakra položeno je cvijeće, proučena je Fatiha i Dova, a potom su posjećene i masovna grobnica u Ravnama te Brdo Ranovača, gdje su ubijena 18 pripadnika Armije RBiH.
U šehidskom mezarju Ahatovići klanjana je kolektivna dženaza Nazifu Mujkiću i Muji Gačanoviću, čiji su posmrtni ostaci napokon identifikovani. Tokom dana, okupljeni su još jednom ponovili da žrtve iz Sokolini nisu zaboravljene – jer šutnja nije opcija, a zaborav nije dozvoljen.
