Tri godine od kako je Milorad Dodik, tada član Predsjedništva BiH, uz fanfare najavio grandioznu izgradnju ski-centra na Manjači, od svega je ostao samo govor. I nekoliko slika iz drona. Ni žičare, ni staze, ni kamena pomjerena. Samo obećanja – i to ona što ne koštaju ništa.
Svečano je bilo 17. avgusta 2022. godine – svi “važni” na okupu, master plan u rukama, mediji spremni. “Biće ovo elitni centar zimskog turizma, Vlada stoji iza projekta!”, govorio je Dodik. Premijer Višković klimao glavom, obećanja su padala kao pahulje u promotivnom spotu.
Tri godine kasnije – planina prazna. Nema bagera, nema radova, nema datuma početka. Ima samo tišina. Ili, preciznije: muk institucija koje su, po Dodiku, bile “ozbiljne i spremne” da dovedu Austriju nadomak Banja Luke.
Iz Olimpijskog centra “Jahorina”, koji je zadužen za realizaciju, šute kao da se ski-centar pravi na Mjesecu, a ne nadomak grada. Ministarstvo trgovine i turizma – ni glasa. Iz Turističke organizacije Banja Luke slegnu ramenima – “podržavamo, ali ništa se ne dešava”.
Direktor gradskog centra za razvoj sela, Draško Ilić, bio je na prezentaciji, pa nestao iz priče. Kaže da više ništa ne zna. A možda je i bolje tako.
Plan je, podsjetimo, uključivao šestosjed, dvije staze sa sistemom za vještačko osnježavanje, pokretnu traku, jezero, ambulantu, biciklističke i šetačke staze, parking, upravnu zgradu i još poneki “evropski” detalj. Vrijednost? Više od 53 miliona KM bez PDV-a. Realizacija? Nula.
Ali zato, kada zatreba “spustiti loptu” pred izbore, Manjača se ponovo aktivira. Kao što se reaktiviraju i aerodromi koji nikad ne polete, bolnice koje ne liječe, i auto-putevi koji postoje samo na 3D animacijama.
U stvarnosti, Manjača nije postala nova turistička destinacija, već simbol političkog marketinga bez pokrića. Skijalište koje postoji samo u govorima, a ne na mapi.
