Dok građani Kantona Sarajevo svakodnevno muku muče s poskupljenjima, infrastrukturnim haosom i neredima u komunalnoj privredi, jedan ministar mirno uživa u primanjima – iz pritvora.
Bojan Bošnjak, ministar komunalne privrede, infrastrukture, prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša KS, već tri mjeseca prima punu ministarsku plaću, iako nijednu dužnost ne obavlja. Vlast? Ćuti. Čeka da se problem riješi sam od sebe, kao i uvijek.
Tri mjeseca su prošla otkako je Bošnjak završio iza rešetaka, a nikome iz vladajuće koalicije nije palo na pamet da pokrene njegovu smjenu. Stranka iz koje dolazi, Naša stranka, uporno prebacuje odgovornost na druge, dok njihovi koalicioni partneri SDP i NiP izbjegavaju čak i komentarisati slučaj. Sramota? Ne, samo još jedna epizoda u seriji političke bešćutnosti.
Vladajući režim nema više osjećaj za realnost
Naravno, uvijek postoji izgovor – presumpcija nevinosti. Argument koji važi samo kada to Trojki odgovara. Kada je u pitanju smjena političkih protivnika, pravda je ekspeditivna, ali kada su njihovi kadrovi u pitanju, procesi se razvlače u nedogled. Bošnjakov slučaj savršeno oslikava dvostruke aršine vlasti u KS. Kada treba politički profitirati, govore o reformama, moralnoj odgovornosti i „novoj politici“. Kada trebaju vlastitu prljavštinu počistiti, odjednom postaju nijemi posmatrači.
U međuvremenu, ministar u pritvoru uredno prima platu, dok njegove obaveze preuzima SDP-ov Adnan Šteta. Vlada KS ne vidi problem u tome. Stranka koja ga je imenovala ne vidi problem u tome. Čitava Trojka se pravi da problem ne postoji. Umjesto konkretnih koraka, Naša stranka pokušava skrenuti pažnju na ideju rekonstrukcije kompletne Vlade KS, što je očigledno samo pokušaj da se Bošnjakov slučaj sakrije u moru političkih manevara.
Da stvar bude apsurdnija, obećanja o rekonstrukciji Vlade ponavljaju se od prošle godine, ali osim priče – ništa konkretno. Na papiru, rekonstrukcija je bila neizbježna još prije Nove godine. U praksi, niko se ne usuđuje da bilo šta pokrene. Na kraju, ispada da su svi zadovoljni – vlast ne mora donositi nepopularne odluke, a ministar u pritvoru nastavlja primati platu bez ikakvog otpora.
Kada je Trojka dolazila na vlast, obećavali su transparentnost, odgovornost i moralno čišću politiku. Pokazali su da itekako znaju kritikovati svoje prethodnike, ali kada se nađu u istoj situaciji, postaju samo loša kopija onoga protiv čega su se tobože borili. Ako je cilj bio dokazati da može gore – uspjeli su.
