Nakon višemjesečne vojne eskalacije, SAD i Iran ponovo pregovaraju
Nakon nekoliko mjeseci napetosti i međusobnih prijetnji, Sjedinjene Američke Države i Iran vratili su se diplomaciji, započevši indirektne razgovore u Sultanatu Oman. Cilj ovih pregovora je smanjenje rizika od potpunog sukoba u regiji.
Iako su razgovori završeni bez vojnog sukoba, jasno je da duboki jaz između obje strane i dalje postoji. Pregovarački proces ostaje krhak i suspendiran između dvije oštre opcije: skupi rat ili sporazum s uvjetima koje bi u Teheranu mogli protumačiti kao predaju.
Visoki pregovarački zahtjevi i iranske poteškoće
Prema informacijama iz New York Timesa, američki zahtjevi nisu se ograničili samo na iranski nuklearni program, već su obuhvatili širi paket uvjeta koji su podigli pregovarački prag na neviđeni nivo. SAD zahtijevaju od Irana da preda svoju cjelokupnu zalihu visoko obogaćenog urana, koja se procjenjuje na oko 440 kilograma — dovoljno za izradu gotovo deset nuklearnih bombi. Također, zahtijevaju stroga ograničenja dometa balističkih raketa kako bi se spriječila prijetnja Izraelu, te okončanje iranske podrške regionalnim saveznicima poput Hamasa, Hezbolaha i Huta.
Analitičari smatraju da su ovi uvjeti, u svom trenutnom obliku, praktično neizvedivi i da bi ih Iran mogao protumačiti kao "potpunu predaju", što čini njihov prihvat vrlo teškim, ako ne i nemogućim.
Izraelske zabrinutosti i iranske pripreme
Situaciju dodatno komplikuju izraelske zabrinutosti zbog ubrzanih iranskih napora da poboljša proizvodnju balističkih raketa. Ta postrojenja postala bi ciljevi u svakom potencijalnom sukobu.
Divergentne strategije: produžavanje pregovora ili brza pobjeda?
Iran se oslanja na dugogodišnje pregovaračko iskustvo svog ministra vanjskih poslova, Mohsena Araqchija, koji preferira taktiku produžavanja pregovora i kupovine vremena. Iran se nada da bi predsjednik Donald Trump, suočen s predstojećim izborima, mogao preferirati brzu diplomatsku pobjedu umjesto angažmana u dugotrajnom i skupom regionalnom ratu.
S druge strane, Trump traži ravnotežu između vojnog pritiska i diplomatije. Masovno gomilanje američkih snaga u regiji, koje je predsjednik nazvao svojom "veličanstvenom flotom", ima za cilj iznuđivanje ustupaka od Irana bez potpune konfrontacije. No, ovo gomilanje zahtijeva vrijeme, stvarajući privremeni prostor za pregovore, ali bez garancije dugoročne stabilnosti.
Rat: skupa opcija s neizvjesnim ishodima
Iako vojna opcija nije isključena, potencijalni troškovi rata natjerali su sve strane da priđu ovoj opciji s oprezom. Rat velikih razmjera mogao bi donijeti smrtnost stotina američkih vojnika, ozbiljno oštetiti Izrael uslijed iranskih raketa i posredničkih napada, destabilizirati globalna energetska tržišta i dalje potaknuti nestabilnost u regiji.
Političke posljedice rata ostaju neizvjesne: iako bi vojni udari mogli srušiti trenutni režim i eliminirati njegove vođe, šanse za uspon demokratskog sustava su minimalne. Analitičari predviđaju da bi vlast mogla preći u ruke tvrđe vojne vlade koja bi ubrzala težnju za nuklearnim naoružanjem kao jedinim načinom za očuvanje opstanka.
Unutrašnji i regionalni pritisci
Unutrašnji pritisci unutar Irana dodatno kompliciraju situaciju. Iako je iranski režim nasilno gušio proteste, nije se pojavila jasna podjela u njegovim redovima. Struktura vlasti u Teheranu, prema istraživačima, smatra da Trump precjenjuje slabost Irana.
Dok, s druge strane, saveznici SAD-a u Perzijskom zaljevu, poput Saudijske Arabije, Egipta i Omana, zalažu se za diplomatsko rješenje, bojeći se posljedica bilo kakvog vojnog sukoba.
Političke dileme Trumpa
Trump se suočava s političkom dilemijom kod kuće: kako prodati novi sporazum nakon što je prethodni sporazum iz 2015. godine opisao kao "najgori dogovor u historiji"? Povratak sličnom sporazumu, poput ograničavanja obogaćivanja na nizak nivo od 3 posto uz međunarodni nadzor, možda neće biti politički dobitak za Trumpa, posebno jer je prethodni sporazum postavio postotak na 3,67 posto s vremenskim ograničenjima koja je predsjednik već dugo kritizirao.
Pregovori se nastavljaju, ali budućnost regije i svjetske politike ostaje neizvjesna.
