Američki predsjednik Donald Trump obećao je da će ponovo otvoriti Hormuški moreuz, ključnu globalnu rutu za snabdijevanje energijom koju je Iran zatvorio, ali taj zadatak neće biti lak.
Trump i ministar odbrane Pete Hegseth više su puta najavili da će američka mornarica pratiti tankere i druge brodove kroz moreuz, a predsjednik je u četvrtak rekao da će operacije početi "vrlo brzo".
U nizu objava na društvenim mrežama ove subote, pozvao je i druge zemlje da se pridruže naporima .
Uprkos tome, SAD su se do sada suzdržavale od slanja ratnih brodova u moreuz, koji je na najužem dijelu širok samo 34 kilometra, zbog upozorenja mornaričkih oficira da bi iranski dronovi i protivbrodske rakete mogli pretvoriti to područje u "zonu smrti" za američke mornare.
Administracija je saopštila da su sve opcije na stolu, uključujući upotrebu kopnenih snaga, a u petak je Trump naredio raspoređivanje Marinskih ekspedicijskih snaga, koje obično broje 2.200 marinaca zajedno s ratnim brodovima i jurišnim avionima, na Bliski istok.
Eskort operacije
U operaciji pratnje, američki ratni brodovi, potencijalno potpomognuti savezničkim mornaricama, plovili bi uz tankere kako bi ih očistili od mina i branili od iranskih zračnih napada i od rojeva malih, brzih jurišnih brodova.
Stručnjaci procjenjuju da bi za protivvazdušnu odbranu bila potrebna dva ratna broda po tankeru, ili desetak brodova za zaštitu konvoja od pet do deset tankera. Zbog kratkih udaljenosti, obaranje raketa i dronova u moreuzu je znatno teže.
Uprkos sedmicama američkih i izraelskih napada koji su desetkovali iransku mornaricu i vojne sposobnosti, iranski komandanti i dalje demonstriraju sposobnost izvođenja napada.
Bryan Clark, viši saradnik na Hudson institutu i iskusni pomorski oficir, procjenjuje da bi uz ratne brodove bilo potrebno najmanje desetak dronova MQ-9 Reaper kako bi stalno patrolirali i uništavali iranske lansere raketa i dronove na obali čim se pojave.
"To bi zahtijevalo hiljade vojnika i mornara, ogromna finansijska sredstva, a cijela operacija bi mogla trajati mjesecima", rekao je Clark.
Drugi vojni stručnjaci spominju i druge avione kao opciju za zračnu podršku, poput Marine Harrier Jump Jet-a. Iznajmljivanje brodova za pratnju tankera značilo bi njihovo povlačenje iz drugih ofanzivnih zadataka ili širih misija protivraketne odbrane.
U subotu je Trump izrazio nadu da će zemlje poput Kine, Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva poslati svoje brodove u pomoć.
Prema procjenama vodeće firme za analizu pomorskog prometa Lloyd's List Intelligence, kašnjenja uzrokovana sigurnosnim mjerama i ograničenim brojem dostupnih ratnih brodova smanjila bi promet tankera kroz moreuz na samo 10% normalnog nivoa.
Tim tempom, trebalo bi mjesecima da se riješi zaostatak od više od 600 međunarodnih trgovačkih brodova koji čekaju u Zaljevu. Čak i uz sve ove napore, postojao bi značajan rizik da Iran napadne, ošteti ili čak potopi ratne i komercijalne brodove. Njegove protivbrodske krstareće rakete su mobilne i mogu se brzo premjestiti za iznenadne napade.
Mogućnost slanja kopnenih snaga
Druga, mnogo šira vojna opcija bila bi invazija ili preuzimanje kontrole nad dijelom južnog Irana kako bi se spriječilo da iranske snage ciljaju brodove u moreuzu. Takav poduhvat bi vjerovatno zahtijevao hiljade vojnika i višemjesečnu operaciju tokom koje bi američke snage bile stalno izložene napadima režima koji se bori za opstanak.
Operacija bi započela opsežnim zračnim napadima duž obale, nakon čega bi uslijedilo iskrcavanje američkih trupa, najvjerovatnije marinaca, u amfibijskom desantu na planinskom i nepristupačnom terenu.
Komandanti bi mogli pokušati ponovljene upade kako bi uništili dronove i lansere, nakon čega bi se snage povukle. Međutim, Iran bi tada mogao igrati igru mačke i miša, povlačeći se pred napadačima i vraćajući se na svoje položaje nakon što oni odu.
Vojni analitičari smatraju da bi trajna kontrola nad područjem zahtijevala invaziju. SAD bi pokušale zračnim napadima držati iranske kopnene snage podalje od desantnih snaga, ali bi direktan sukob bio moguć. Svaki američki vojnik na terenu ostao bi meta iranskih napada.
Iranska Revolucionarna garda, koja broji 190.000 vojnika, i njene elitne snage Kuds specijalizirale su se za asimetrično ratovanje i decenijama podržavaju pobunjenike širom Bliskog istoka, uključujući susjedni Irak, gdje su pomagale militantima u izvođenju smrtonosnih napada na američke trupe nakon invazije 2003. godine.
"Ako počnete s ograničenim brojem specijalnih snaga, postavlja se pitanje, da li su vam potrebne dodatne snage da ih zaštitite? U nekom trenutku morate odlučiti hoćete li biti zadovoljni onim što ste postigli ili ćete udvostručiti napore", rekao je Daniel Byman, bivši viši savjetnik State Departmenta i obavještajni dužnosnik.
Da bi se osigurala plovnost moreuza, američke trupe će možda morati ostati u Iranu mjesecima, ili čak i duže.
"Potrebno je vrijeme. Vrijeme za planiranje operacije. Vrijeme za slabljenje njihovih sposobnosti. Vrijeme je također neophodno jer ako želite preuzeti iransku stranu tjesnaca, morate potkopati i komandnu strukturu Iranske revolucionarne garde", rekao je Danny Citrinowicz, bivši šef odjela za Iran u izraelskoj vojnoj obavještajnoj službi.
Konačna odluka je na vlasnicima brodova.
Čak ni osiguranje obale duž tjesnaca ne bi u potpunosti uklonilo iranske prijetnje pomorskom prometu. Iran posjeduje rakete dugog dometa i dronove koje može ispaliti u Zaljev iz dubine zemlje.
Iran je ove sedmice napao tankere kod obale Iraka, na sjevernom kraju Perzijskog zaljeva, stotinama kilometara od tjesnaca. Smanjenje, ali ne i potpuno uklanjanje, prijetnje možda neće biti dovoljno da uvjeri brodarske kompanije da ponovo koriste tjesnac. Iran je od početka rata izveo više od dvadeset napada na brodove, zapalivši brojne brodove u Zaljevu.
Vojni analitičari i analitičari naftne i brodarske industrije slažu se da bi normalan promet od preko 100 brodova dnevno mogao biti obnovljen samo potpunim prekidom sukoba s Iranom, uz garancije iranske vlade da će prestati napadati brodove u Perzijskom zaljevu.
„Morali biste uvjeriti osiguravajuće i brodarske kompanije da je prolaz dovoljno siguran“, zaključio je Mick Mulroy, bivši zamjenik pomoćnika sekretara za odbranu za Bliski istok.
