Predsjednik SAD-a Donald Trump često je frustrirao evropske saveznike svojim otvorenim zbližavanjem s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom i oštrim kritikama ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog.
Ali iza ove očigledne razlike stoji dugoročniji strateški cilj, suprotstavljanje Kini, piše Politico . Trumpova administracija vjeruje da bi podsticanje Rusije da okonča rat u Ukrajini, njen povratak u globalnu ekonomiju i masovna američka ulaganja dugoročno mogli promijeniti globalni poredak na štetu Kine.
To je rizična strategija, koju Ukrajinci gledaju sa zabrinutošću, ali ona pokazuje uvjerenje administracije da je najveća geopolitička prijetnja SAD-u i Zapadu Kina, a ne Rusija pod Putinom.
Iako suočavanje s Kinom nije jedini razlog zašto administracija želi primirje, ono objašnjava zašto, nakon više od 15 mjeseci neuspjelih pregovora i višestrukih prijetnji povlačenjem, Trumpov tim, specijalni izaslanik Steve Witkoff i zet Jared Kushner, nastavljaju tražiti napredak.
Zvaničnik Trumpove administracije, koji je govorio pod uslovom anonimnosti, rekao je da bi pronalaženje "načina za bliže usklađivanje s Rusijom" moglo stvoriti "drugačiju ravnotežu snaga s Kinom koja bi mogla biti vrlo, vrlo korisna".
Svrgavanje Madura, pritisak na Kubu, prijetnje Panami...
Ali mnogi posmatrači smatraju da takav plan ima male šanse za uspjeh, barem dok su Putin i kineski predsjednik Xi Jinping na vlasti. Ideja da se Rusiji ponude ekonomski podsticaji za približavanje Sjedinjenim Državama izaziva zabrinutost u Ukrajini, priznao je ukrajinski zvaničnik koji je također govorio pod uslovom anonimnosti.
"Već smo imali takve pokušaje u prošlosti i oni nisu doveli ni do čega. Njemačka je imala Ostpolitik, a danas Rusija vodi najsmrtonosniji rat u Evropi", izjavio je.
Kada je riječ o pokušaju razdvajanja Kine i Rusije, isti zvaničnik upozorava da obje zemlje "imaju jednu zajedničku stvar koju je nemoguće prevazići, mrze Sjedinjene Američke Države kao simbol demokratije".
Ipak, strategija se uklapa u širi američki vanjskopolitički zahvat usmjeren barem djelimično na suprotstavljanje kineskom utjecaju. Svrgavanje venecuelanskog lidera Nicolása Madura i pritisak na kubansku vladu na rubu kolapsa smanjuju kineski utjecaj na zapadnoj hemisferi.
Administracija je prijetila Panami, koja se povukla iz kineske inicijative "Pojas i put" mjesec dana nakon što je Trump preuzeo dužnost.
Mirovni pregovori o Ukrajini se nastavljaju
Napadi na Iran također su utjecali na kineske opcije uvoza nafte, pri čemu je Teheran isporučivao više od 13% nafte Pekingu u 2025. godini, prema Reutersu. Zvaničnik administracije istakao je da Kina, zahvaljujući Venecueli, Iranu i Rusiji, kupuje naftu ispod tržišne cijene.
I dok postoje izvještaji da Rusija dijeli obavještajne podatke s Iranom, SAD i Rusija nastavljaju razgovore. Witkoff i Kushner su se prošle sedmice sastali s Kirillom Dmitrievim, jednim od Putinovih glavnih savjetnika.
Rusi su sastanak nazvali "konstruktivnim", a Witkoff je najavio da će se razgovori nastaviti. Ti razgovori i širi napori za suprotstavljanje Kini dolaze u trenutku kada Trump traži pomoć od nekoliko zemalja, uključujući Kinu, u osiguravanju Hormuškog moreuza.
Strategija nacionalne sigurnosti, objavljena u novembru, posvećuje značajan dio Kini, iako je često ne spominje direktno. Mnogi američki zakonodavci, iz obje stranke, smatraju Kinu najvećom dugoročnom prijetnjom američkoj globalnoj sili, podsjeća Politico.
Sličnost s Kissingerovom politikom
„U američkom strateškom razmišljanju dugo je postojala ideja da saradnja između Rusije i Kine nije u našem interesu i da moramo pronaći načine da ih razdvojimo ili barem taktički sarađujemo s onim partnerom koji predstavlja manju dugoročnu prijetnju“, objasnio je Alexander Gray, bivši šef kabineta Vijeća za nacionalnu sigurnost u Trumpovom prvom mandatu.
Gray, sada direktor konsultantske firme American Global Strategies, uporedio je ovaj pristup s politikom Henryja Kissingera, koji je tokom Hladnog rata ohrabrio posjetu predsjednika Richarda Nixona Kini kako bi se ta zemlja distancirala od Sovjetskog Saveza.
Stejt department je odbio da komentariše optužbe, ali je njegov portparol ranije rekao da ekonomske veze Kine sa latinoameričkim zemljama predstavljaju "prijetnju nacionalnoj sigurnosti" za SAD koju administracija nastoji ublažiti.
Fred Fleitz, još jedan bivši zvaničnik Vijeća za nacionalnu sigurnost iz Trumpovog prvog mandata, rekao je da Trump "pritišće Putina da okonča rat kako bi se normalizovali odnosi Rusije sa SAD-om i Evropom" i želi da se Rusija vrati u grupu G8.
"Jasno je da Trump želi pronaći način da okonča rat u Ukrajini i mirno koegzistira s Rusijom. Ali također vjerujem da on ispravno vidi rastući savez između Rusije i Kine kao mnogo veću prijetnju globalnoj sigurnosti od samog rata u Ukrajini i želi poboljšati odnose s Rusijom kako bi oslabio ili razbio taj savez", istakao je Fleitz.
Kina želi zadržati Rusiju kao saveznika
Drugi su, međutim, skeptični. Craig Singleton iz think tanka Fondacija za odbranu demokratija rekao je da je ideja o razdvajanju Rusije i Kine "privlačna u teoriji, ali da je u praksi njihovo partnerstvo čvrsto kao čelik".
"Naravno, nema ništa loše u pokušaju diplomatije, a Trump je sklon sklapanju dogovora. Ali historija pokazuje da je malo vjerovatno da će to dati značajne rezultate. Najvjerovatniji ishod je ograničena taktička saradnja s Rusijom, a ne trajni prekid s Pekingom", tvrdio je.
S druge strane, Kina je nastojala zadržati Rusiju kao saveznika i slabijeg partnera u svojim odnosima sa Zapadom, prema Politicu. Kineski ministar vanjskih poslova Wang Yi potvrdio je taj odnos ovog mjeseca, rekavši: "U nestabilnom i turbulentnom svijetu, odnosi Kine i Rusije ostali su jaki uprkos svim izazovima."
Rubio: Ne znam hoćemo li ikada moći da ih potpuno odvojimo od Kine Američki državni sekretar Marco Rubio, ubrzo nakon stupanja na dužnost, iznio je širu strategiju, rekavši da "situacija u kojoj je Rusija trajno mlađi partner Kine i mora činiti ono što Kina traži od nje iz zavisnosti nije dobar ishod za Rusiju, za SAD ili za Evropu".
Ali Rubio je priznao, kao i drugi zvaničnici, da bi potpuno odvajanje tih odnosa bilo izuzetno teško. "Ne znam hoćemo li ikada moći potpuno ih odvojiti od odnosa s Kinom", rekao je prošlog februara.
Adam Savit iz Instituta America First Policy smatra da "Rusija ima ograničen značaj i neće biti odlučujući faktor u konkurenciji između SAD-a i Kine" te da je "centar gravitacije u Istočnoj Aziji".
„Rusija daje Kini stratešku dubinu, sigurnu granicu, zalihe energije i drugi front u Ukrajini koji odvlači pažnju Zapadu. Približavanje Rusiji moglo bi zakomplicirati položaj Kine, ali Moskva je sila u opadanju i očito slabiji partner u ovom odnosu“, rekao je.
