Raketa, nazvana "Yildirimhan", što na turskom znači "munja", predstavljena je na sajmu odbrambene industrije SAHA 2026 u Istanbulskom izložbenom centru.
Turska je prvi put predstavila prototip interkontinentalne balističke rakete (ICBM), s ciljem jačanja svoje vojne autonomije i povećanja uloge na Bliskom istoku, ali i unutar NATO-a. Raketa, nazvana "Yildirimhan", što na turskom znači "munja", predstavljena je na sajmu odbrambene industrije SAHA 2026 u Istanbul Expo Centru.
Sistem je razvio istraživačko-razvojni centar turskog Ministarstva odbrane i smatra se jednim od najambicioznijih vojnih projekata Ankare do sada. Međutim, veliko predstavljanje interkontinentalne balističke rakete (ICBM) u Turskoj postalo je kontroverzno nakon što je promotivni video kreiran pomoću vještačke inteligencije pokazao kako oružje pogađa ciljeve koji su se činili u Sjedinjenim Američkim Državama, savezniku Turske u NATO-u.
Raketa Yildirimhan predstavljena je ove sedmice na vojnoj izložbi u Istanbulu kao sistem sposoban da pređe 6.000 kilometara, noseći bojevu glavu od 3.000 kilograma brzinom do 25 puta većom od brzine zvuka, što bi Tursku svrstalo među rijetke zemlje koje mogu razviti takvo oružje.
Međutim, prema pisanju Financial Timesa, ubrzo su se postavila pitanja o stvarnim mogućnostima sistema, jer je video generiran umjetnom inteligencijom pokazao Yildirimhana kako napada nuklearne instalacije i druge ciljeve koji su se činili da se nalaze u SAD-u.
Američki kontinent je daleko izvan službeno deklariranog dometa rakete, dok su turski zvaničnici kasnije priznali da funkcionalni prototip za potpuno testiranje još nije izgrađen.
Turska već dugo nastoji da pokaže svoju vojnu moć uoči ključnog samita NATO-a u Ankari ovog jula. Istovremeno, američko-izraelski rat protiv Irana podstakao je ambiciju Ankare da pojača svoje kapacitete odvraćanja u regiji koju razdiru sukobi.
"Namjeravamo ga koristiti isključivo u preventivne svrhe", rekao je turski ministar odbrane Yasar Guler tokom predstavljanja rakete u utorak, dodajući: "Međutim, ako se ukaže potreba, niko ne bi trebao sumnjati da ćemo ga koristiti bez oklijevanja i na najefikasniji način."
Nije bilo znakova da je Guler bio svjestan da demonstracijski video, po svemu sudeći, uključuje ciljeve u Sjevernoj Americi. Uprkos velikoj publici, zvaničnici odbrane, predstavnici industrije i vojni analitičari počeli su dovoditi u pitanje stvarne mogućnosti rakete duge 18 metara.
"To je pretjerivanje. Turska odbrambena industrija ima mnogo kapaciteta i brzo se razvija, ali još nije na tom nivou", rekao je zapadni zvaničnik odbrane.
„Djelovalo je vrlo ambiciozno i sumnjivo“, dodao je stručnjak za rakete Fabian Hoffmann sa Univerziteta u Oslu.
Nekoliko dana nakon prezentacije, tursko Ministarstvo odbrane je pojasnilo da je sistem još uvijek u fazi testiranja.
"Laboratorijski testovi raketnog sistema Yildirimhan, koji ima mogućnost nošenja bojeve glave od 3 tone, uspješno su završeni, a terenska ispitivanja se nastavljaju", saopćilo je ministarstvo u četvrtak.
Brzo razvijajuća turska odbrambena industrija učinila je tu zemlju 11. najvećim izvoznikom oružja na svijetu i ključnim partnerom u evropskim naporima za ponovno naoružavanje. Dok se Evropa bori da snabdijeva Ukrajinu i zamijeni iscrpljene vojne zalihe, turska oklopna vozila, ratni brodovi, dronovi i municija se masovno proizvode.
Ključni saveznici NATO-a, poput Ujedinjenog Kraljevstva i Njemačke, opisali su turske industrijske kapacitete kao vitalne za odbranu Evrope.
Baykar, kompanija kojom upravlja Selçuk Bayraktar, zet predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana, smatra se jednim od vodećih svjetskih proizvođača dronova s umjetnom inteligencijom i sarađuje s italijanskom kompanijom Leonardo. U međuvremenu, Španija je prošle godine kupila 30 aviona Hürjet od Turkish Aerospacea, u saradnji s Airbusom, za obuku pilota borbenih aviona.
Turska je također dala prioritet razvoju širokog spektra balističkih i krstarećih raketa "za odvraćanje, a ako to ne uspije, za rat", pišu analitičari Sitki Egeli i Arda Mevlutoglu u studiji Međunarodnog instituta za strateške studije u Londonu.
Međutim, prema analitičarima, čini se da Yildirimhanove navodne sposobnosti znatno premašuju trenutne mogućnosti Turske.
Raketa najvećeg dometa koju Turska trenutno posjeduje je Tayfun, koju proizvodi državna kompanija Roketsan, prema riječima analitičara Murata Gürgena. U testovima je dostigla oko 600 kilometara, što je samo desetina dometa Yildirimhana od 6.000 kilometara, koliko je navedeno.
Šta se zna o Yildirimhanu?
Prema predstavljenim podacima, Yildirimhan ima domet od 6.000 kilometara, što ga klasificira kao interkontinentalnu balističku raketu. Federacija američkih naučnika smatra da je ICBM svaka balistička raketa s dometom preko 5.500 kilometara.
To znači da bi, ako bude lansirana s turske teritorije, raketa mogla pogoditi ciljeve u većem dijelu Evrope, Azije i Afrike.
Turska agencija Anadolu izvijestila je da raketa može dostići brzinu od 25 Macha, što je 25 puta brže od brzine zvuka. Ima četiri potisnika i koristi tečni azot-tetroksid kao gorivo. Bojeva glava može nositi teret do 3.000 kilograma.
Međutim, Turska još nije započela masovnu proizvodnju rakete.
Poruka iz Ankare
Govoreći na sajmu, turski ministar odbrane Yasar Guler izjavio je da zemlja više ne nudi saveznicima samo sisteme naoružanja, već i tehnologiju i "održivu sigurnosnu ekonomiju".
Analitičari smatraju da pravi značaj programa ne leži samo u samoj raketi, već uglavnom u sposobnosti Turske da je razvije.
Ozgur Unluhisarcikli, direktor Njemačkog Marshallovog fonda u SAD-u, rekao je za Al Jazeeru da se Turska trenutno ne suočava s direktnom prijetnjom koja bi zahtijevala interkontinentalne balističke rakete, ali da tehnološka sposobnost proizvodnje takvog sistema sama po sebi predstavlja strateško dostignuće.
Veza sa svemirskim programom
Sigurnosni analitičar Burak Yildirim naglasio je da je program indirektno povezan i sa turskim svemirskim ambicijama.
Prema njegovim riječima, fizika potrebna za postavljanje satelita u orbitu uveliko je slična onoj kod interkontinentalnih balističkih raketa.
Turski program Delta-V, koji je i civilni i komercijalni, ima za cilj lansiranje turskih satelita raketama domaće proizvodnje. Prema analitičaru, razvoj ICBM tehnologije je gotovo prirodna evolucija ozbiljnog svemirskog programa.
Međutim, naglasio je da je ono što je predstavljeno na sajmu u suštini bio prototipni model, a ne operativni sistem. Nije bilo poznatih testiranja lansiranja, dok mnogi tehnički elementi ostaju nepoznati.
Čak ni potencijalna buduća baza za testiranje u Somaliji još nije izgrađena.
"Više se radi o deklariranoj ambiciji nego o operativnom kapacitetu", izjavio je.
Geopolitička dimenzija
Otkrivanje nove rakete dogodilo se u vrijeme pojačanih tenzija na Bliskom istoku. Uprkos krhkom primirju nakon američko-izraelskog rata s Iranom, tenzije u regiji ostaju visoke.
Ankara je u martu saopštila da su zračni sistemi NATO-a presreli balističke rakete koje su išle prema Turskoj. Teheran je negirao bilo kakvu umiješanost i sugerirao da je to mogla biti izraelska provokacija.
U međuvremenu, tursko-izraelski odnosi su na najnižoj razini ikada. Bivši izraelski premijer Naftali Bennett izjavio je u februaru da Turska predstavlja "novu prijetnju" Izraelu, tvrdeći da Ankara postaje dio regionalne osovine slične onoj koju ima Iran.
S druge strane, tursko rukovodstvo je značajno pojačalo kritike Izraela zbog rata u Gazi i njegovog postupanja prema Palestincima.
Predsjednik Recep Tayyip Erdogan optužio je Izrael za nastavak "krvavog genocida" nad civilima.
Strateška autonomija i odvraćanje
Analitičar Ali Bakir ocijenio je da program Yildirimhan predstavlja važan trenutak za tursku odbrambenu industriju i jača poziciju zemlje kao regionalne sile.
Prema njegovim riječima, Ankara već dugo teži smanjenju ovisnosti o stranim sistemima naoružanja, jačanju domaće proizvodnje i sticanju veće strateške autonomije.
Dodao je da razvoj rakete nije samo reakcija na nedavna dešavanja, već dio dugoročnog plana Erdoganove vlade.
Burak Yildirim je izjavio da Turska sada smatra apstraktne sigurnosne garancije saveza nedovoljnim i da teži "snažnom i suverenom odvraćanju".
„Turska je okružena nestabilnošću, od Sirije i istočnog Mediterana do Iraka i krize s Iranom, i želi imati odvraćajuće faktore koji isključivo zavise od nje“, rekao je.
Koliko je važna vojna moć Turske?
Turska ima drugu najveću stajaću vojsku u NATO-u i posljednjih godina postala je značajan izvoznik oružja.
Težnja za vojnom samodovoljnošću započela je prije nekoliko decenija. Još 1985. godine Ankara je osnovala Agenciju za razvoj i podršku odbrambene industrije (SaGeB), s ciljem jačanja domaće vojne proizvodnje.
Nekoliko godina, SaGeB se prvenstveno fokusirao na međunarodnu istraživačko-razvojnu saradnju. Međutim, kako se Turska počela suočavati s ograničenjima u nabavci i korištenju vojnih sistema, postepeno se okrenula domaćoj proizvodnji.
U 2010-ima, fokus se preusmjerio na domaći dizajn i razvoj domaćih tehnologija, što je dovelo do značajnog povećanja turske vojne proizvodnje.
Analitičar Burak Yildirim izjavio je da Ankara najavom rakete Yildirimhan pokušava pokazati da njen vojni utjecaj daleko prevazilazi susjednu regiju.
"Usklađivanjem sa sistemima klase ICBM, Turska pokazuje da sebe smatra globalnim igračem, sposobnim za stvaranje partnerstava i vršenje uticaja daleko izvan tradicionalnog geostrateškog područja", rekao je.
Prema njegovim riječima, poruka nije toliko o samoj raketi danas, već o vrsti moći u koju Turska vjeruje da se ona transformiše.
Također je dodao da širi razvoj turske obrambene industrije počiva na strateškoj logici koja je postojala mnogo prije trenutnih regionalnih kriza.
"Decenijama je Ankara uveliko zavisila od stranih dobavljača, uglavnom Sjedinjenih Američkih Država i Zapadne Evrope, za svoje najvažnije vojne sisteme. Trenutni pritisak za domaće kapacitete je u suštini projekat nacionalnog suvereniteta", dodao je.
Sa svoje strane, Ozgur Unluhisarcikli iz Njemačkog Marshallovog fonda naglasio je da Turska u praksi provodi ono o čemu su se sve zemlje NATO-a dogovorile na Haškom samitu: povećanje obrambenih izdataka na 5% BDP-a. Također je podvukao da Turska ostaje ključni saveznik za jugoistočno krilo NATO-a i igra ključnu ulogu u osiguravanju veze Crnog mora i Mediterana kroz turske tjesnace. "Jača Turska također znači jači NATO", zaključio je.
