BiH je ponovo svjedok farsa koja se ni po kojem zakonu ne bi smjela dešavati. I dok institucije, kao što je Tužilaštvo Bosne i Hercegovine, umiru od nemoći, političke igre nastavljaju se na visokom nivou.
Darko Ćulum, bivši direktor SIPA-e, bez ikakvih posljedica i dalje upravlja najvažnijom državnom policijskom agencijom, a Borjana Krišto, predsjedavajuća Vijeća ministara BiH, ne samo da je svjesna situacije, nego aktivno doprinosi tome da sve ostane po starom.
Ćulumov povratak na čelo SIPA-e, nakon što je zakonski trebao biti smijenjen zbog svog neopravdanog odsustva, postavlja pitanje: Šta se zaista događa u BiH? Njegov povratak nije samo pravni skandal; to je znak da u ovoj zemlji nijedan zakon ne vrijedi ako imaš dovoljno političke zaštite. A Borjana Krišto, kao ključna figura u Vijeću ministara, svoju šutnju pretvara u politički kalkulirani manevar. Krišto, koja bi trebala predstavljati izvršnu vlast i osigurati stabilnost države, upravo je ta koja svojim nečinjenjem omogućava dalji opstanak Ćuluma na čelu SIPA-e.
Iako je jasno da je Darko Ćulum, prema Zakonu o policijskim službenicima, trebao biti smijenjen odmah nakon 81 dana neopravdanog odsustva, Krišto nije ni pokušala poduzeti mjere koje su bile potrebne da se zaštiti integritet državnih institucija. Čak i nakon što su podnijete krivične prijave, Tužilaštvo BiH nije imalo volje da preduzme bilo kakvu akciju, ostavljajući Ćuluma da nastavi sa samovoljom. Ovdje je očigledno da je politička zaštita važnija od pravde.
Borjana Krišto je, zapravo, sa svojim potpunim ignorisanjem zakonitosti, postala nezaobilazni igrač u ovoj igri bez pravila. Njena šutnja i nečinjenje postaju način na koji država žvaće zakone, a krivci ostaju nekažnjeni. U njenoj igri, kao i u igri Ćuluma, zakon je samo obična formalnost koju se može lako zaobići.
Tužilaštvo BiH, koje bi trebalo biti institucija koja štiti zakon, nije pokazalo ni minimalnu volju da istraži ove zloupotrebe. Umjesto da preduzme hitne mjere protiv Ćuluma, koje su propisane zakonom, Tužilaštvo se ponaša kao da je riječ o nekoj maloj privatnoj firmi, a ne o najvažnijem državnom organu. No, nije samo Tužilaštvo odgovorno za ovu sramotu – političari poput Krišto koji ne poduzimaju ništa, također imaju svoju odgovornost. U ovom trenutku, BiH je svedena na zemlju u kojoj političke igre i lični interesi diktiraju pravdu.
Ćulum i Krišto, uz apsolutnu pasivnost Tužilaštva, postavljaju pitanje: Koliko još institucija u ovoj zemlji moraju biti srušene da bi se razumjelo da BiH nije samo politička scena, već i država koju bi trebalo štititi zakon? I koliko još političkih figura mora podržavati kriminal da bi se stvorio nesmetani prostor za takve skandale?
Nema opravdanja za ovu sramotu. BiH zaslužuje da vidi pravdu, a ne političke igre koje vode ljude poput Darka Ćuluma i Borjane Krišto.
