Dok cijene osnovnih životnih namirnica, energenata i komunalnih usluga iz mjeseca u mjesec rastu, veliki broj građana Bosne i Hercegovine suočava se sa sve težom ekonomskom stvarnošću. Plaće i penzije ne uspijevaju pratiti rast troškova života, zbog čega je za mnoge porodice svakodnevna kupovina postala borba za opstanak.
Nekada uobičajeni troškovi danas predstavljaju luksuz. Građani sve češće odustaju od pojedinih potreba kako bi osigurali sredstva za ono najosnovnije – hranu, lijekove i režijske obaveze.
Posebno su pogođeni penzioneri, višečlane porodice i samohrani roditelji, koji upozoravaju da je životni standard u stalnom padu, dok se jaz između prihoda i rashoda iz dana u dan produbljuje.
"Ne može se isto kupovati"
Janja Josić, stopostotni invalid, živi od minimalne penzije. Kaže da je naučila kupovati "na grame", jer njena primanja jedva pokriju lijekove i osnovne troškove.
– Ne može se isto kupovati. Prije je bilo drugačije, a sada je grozno. Niko ne gleda na penzionere. Šta danas znači penzija? – pita Janja.
Zahvaljujući razumijevanju prodavača na pijaci, često dobije komad mesa kako bi sebi mogla priuštiti kvalitetan obrok.
Kupuje se manje nego ranije
Rast cijena osjeti se i na pijacama. Kilogram paradajza i paprika, koji je nekada koštao dvije do tri marke, danas se prodaje po cijeni od pet konvertibilnih maraka.
Prodavačica Zijada Sinanović, koja se više od dvije decenije bavi prodajom poljoprivrednih proizvoda, svjedoči promjenama u navikama kupaca.
– Ranije se više kupovalo. Bilo je jeftinije, a sada je skuplje. Narod kupuje onoliko koliko mu treba. Ko je uzimao kilogram kajmaka, sada uzme pola. Ko je kupovao dva sira, sada uzme jedan – kaže Sinanović.
Slična situacija zabilježena je i u mesnicama. Kupaca ima, ali su količine koje završavaju na vagi značajno manje nego prethodnih godina.
Potrošačka korpa nedostižan cilj
Prema podacima o sindikalnoj potrošačkoj korpi, četveročlanoj porodici u Bosni i Hercegovini u maju ove godine bilo je potrebno gotovo 3.436 KM za podmirenje osnovnih životnih potreba.
Prosječna plaća pokrivala je svega 49,47 posto tog iznosa, dok minimalna plaća nije mogla pokriti ni 30 posto troškova.
Takvi podaci jasno ukazuju da značajan broj građana živi u stalnom balansiranju između potreba i mogućnosti, pažljivo planirajući svaku potrošenu marku.
Borba za dostojanstvo
Za mnoge radnike s nižim primanjima i penzionere pitanje kvaliteta života odavno je zamijenilo pitanje osnovne egzistencije. Svakodnevica je postala borba za očuvanje finansijske stabilnosti i ljudskog dostojanstva.
Ekonomisti upozoravaju da dugotrajni rast cijena ne ostavlja posljedice samo na kućne budžete, već i na ukupno društveno raspoloženje. Nesigurnost, neizvjesnost i osjećaj da se životni standard konstantno urušava sve su prisutniji među građanima.
Dok političari putuju, prisustvuju međunarodnim događajima i uživaju privilegije koje im funkcije donose, veliki broj građana Bosne i Hercegovine nastavlja usavršavati vještinu koju su godinama prisiljeni njegovati – umjetnost preživljavanja.
A dok se ne pronađu konkretna rješenja za zaštitu životnog standarda, mnogi će i dalje kupovati ne na kilograme, već na grame, računajući svaku marku i nadajući se da naredni odlazak u prodavnicu neće donijeti novo neugodno iznenađenje.
