Stanovi u Splitu su sada jednako nedostupni lokalnom stanovništvu kao i oni u Lisabonu, prema najnovijim podacima platforme Numbeo.
Prema odnosu cijena nekretnina i prihoda, hrvatski grad se nalazi na samom vrhu liste najmanje dostupnih i povoljnih tržišta stanovanja u Evropi.
Dok hiljade mladih ljudi širom Evrope sve teže pronalaze vlastiti dom, Split i Lisabon dijele neslavno prvo mjesto među velikim evropskim gradovima. U oba grada prosječna cijena stana je čak 18,7 puta veća od godišnjeg prihoda prosječnog domaćinstva.
Odnos cijena nekretnina i prihoda jedan je od najčešće korištenih pokazatelja pristupačnosti stanovanja. Pokazuje koliko je godina rada potrebno prosječnom domaćinstvu da bi kupilo stan ili kuću. Prema riječima Mikea Langena, višeg ekonomiste za nekretnine u holandskoj banci ABN AMRO, odnos veći od 10 smatra se problematičnim za kupce.
Pored Splita i Lisabona, među deset evropskih gradova sa najnepristupačnijim stanovima nalaze se Prag, Milano, Tirana, Beč, Beograd, Pariz, London i Brno.
Cijene rastu brže od plata.
Primjer Lisabona pokazuje koliko je lokalnom stanovništvu teško priuštiti vlastiti dom. U posljednjih deset godina, cijene nekretnina u Portugalu su porasle za gotovo 240 posto, prema podacima Global Real Estate Guidea. Istovremeno, prosječne plate su porasle samo za oko 59 posto, sa oko 839 eura mjesečno na 1.333 eura.
U centru Lisabona, stan od kvadratnog metra u prosjeku košta 6.763 eura. To znači da stan od 50 kvadratnih metara košta oko 338.000 eura. Ako to uporedimo sa prosječnom neto platom od oko 1.416 eura mjesečno, odnosno oko 17.000 eura godišnje, ispada da je potrebno skoro 19 godina rada da bi se kupio takav stan, pod pretpostavkom da se sav prihod isključivo troši na nekretnine.
Sličan trend je posljednjih godina uočen u Hrvatskoj, posebno na obali i u turističkim mjestima, gdje je rast cijena potaknut turizmom, kratkoročnim najmom i interesom stranih kupaca.
Premalo stanova i prespora gradnja
Stručnjaci upozoravaju da je jedan od ključnih razloga rasta cijena nedostatak stambenih jedinica. U svom ekonomskom izvještaju za 2026. godinu, OECD je Portugal svrstao među zemlje s najnižom pristupačnošću stanovanja u razvijenom svijetu, navodeći regulatorne barijere, nerazvijeno tržište najma i spor odgovor ponude na rast potražnje.
Portugal gradi između 25.000 i 30.000 novih stanova godišnje, iako procjene pokazuju da je potrebno između 45.000 i 50.000 da bi se zadovoljila tržišna potražnja. Osim toga, samo oko dva posto ukupnog stambenog fonda čine socijalni stanovi, što je među najnižim udjelima u Evropi.
Analitičari upozoravaju da nedostatak stambenog prostora nije jedini razlog. Istraživanje ABN AMRO-a pokazuje da su rast prihoda i niže kamatne stope do sada imali mnogo veći utjecaj na rast cijena nekretnina nego demografski trendovi ili nedostatak novih stambenih objekata.
Val protesta
Stambena kriza je posljednjih godina izazvala i val protesta u Portugalu. Pokret Casa para Viver ("Domovi za život") organizira masovne proteste od 2023. godine pod sloganom "Ja nao da" ("Ovo više neće funkcionirati"), zahtijevajući strožu kontrolu stanarina, pristupačnije stanovanje i aktiviranje praznih nekretnina.
Posljedice stambene krize, upozoravaju stručnjaci, prevazilaze tržište nekretnina. Jaime Luke, članica Savjetodavnog odbora Evropske komisije za stanovanje, ističe da gradovi gube ekonomsku konkurentnost kada nastavnici, medicinske sestre, policajci, studenti i mladi profesionalci više ne mogu priuštiti život u njima.
Uprkos pogoršanju pristupačnosti stanovanja, većina ekonomista ne očekuje kolaps tržišta nekretnina u Portugalu u skorije vrijeme. Portugalska centralna banka upozorila je da nedostatak stambenog prostora i dalje snažno podržava rast cijena, dok su stroga pravila kreditiranja do sada ograničavala prekomjerno zaduživanje građana.
Analitičari BPI Researcha su čak povećali procjenu rasta cijena nekretnina u Portugalu za 2026. godinu na 11,7 posto.
