Nakon što je u izraelskom zračnom napadu ubijen sekretar Vijeća za nacionalnu sigurnost Irana Ali Larijani, kao najizgledniji mogući nasljednik na ovoj poziciji spominje se Saeed Jalili, iskusan političar, ali i okarakterisan kao "tvrdolinijaš". Saeed Jalili rođen je 1965. godine u Mašhadu, od oca Kurda i majke Azerbejdžanke, te je odrastao u skromnom domaćinstvu, gdje mu je otac bio direktor škole.
Jalili je doktorirao političke nauke na Univerzitetu Imam Sadeq, sa fokusom na islamsku političku misao, nakon čega je tamo i predavao.
Kao dobrovoljac Basija, Jalili je učestvovao u Iransko-iračkom ratu, gdje je izgubio dio desne noge, zbog čega je postao poznat kao "Živi šehid".
Jalili je svoju diplomatsku karijeru započeo 1989. godine kada se pridružio iranskom Ministarstvu vanjskih poslova. Kasnije je vodio inspekcijski ured ministarstva do 1996. godine, a potom radio kao viši savjetnik za pitanja vezana za Sjedinjene Američke Države. Od 2001. do 2005. godine radio je u uredu vrhovnog vođe. U septembru 2007. imenovan je za sekretara Vrhovnog vijeća za nacionalnu sigurnost i postao šef iranskog pregovaračkog tima u nuklearnim pregovorima sa Zapadom.
Jalili je od 2008. godine bio predstavnik ubijenog vrhovnog vođe, ajatolaha Alija Hameneija, u Vrhovnom vijeću za nacionalnu sigurnost.
Prema profilu koji je u utorak emitirala Al Jazeera, ne smatra se samo konzervativnim tradicionalistom već i jednim od najtvrđih tvrdolinijaša u iranskom političkom sistemu. Njegovo ime dugo se povezuje s neprijateljskijim pristupom prema Zapadu, kao i protivljenjem političkoj otvorenosti ili kompromisu u pregovorima.
Više puta se kandidovao za predsjednika. Na izborima 2013. godine završio je na trećem mjestu iza Rouhanija. Godine 2021. ušao je u utrku, ali se povukao prije glasanja u korist Ebrahima Raisija. Na izborima 2024. godine, održanim nakon Raisijeve smrti u helikopterskoj nesreći, izgubio je od Pezeshkiana.
Više puta se kandidovao za predsjednika. Na izborima 2013. godine završio je na trećem mjestu iza Rouhanija. Godine 2021. ušao je u utrku, ali se povukao prije glasanja u korist Ebrahima Raisija. Na izborima 2024. godine, održanim nakon Raisijeve smrti u helikopterskoj nesreći, izgubio je od Pezeshkiana.
Trenutno je član Vijeća za procjenu svrsishodnosti (Expediency Discernment Council), tijela zaduženog za rješavanje sporova unutar sistema i zaštitu interesa vlasti.
Kao pregovarač nije bio omiljen kod zapadnih diplomata, koji su tvrdili da im je držao lekcije o svemu bez da bi im ponudi bilo šta.
"Kako se tkanje iranskih ćilima odvija milimetar po milimetar, precizno, nježno i dugotrajno, ako Bog da, i ovaj diplomatski proces će se odvijati na isti način", rekao je tada Jalili.
Odmah je ostavio snažan utisak na svoje zapadne sagovornike, a tadašnji pregovarač, bivši direktor CIA-e William Burns, opisao ga je kao "istinskog vjernika u Iransku revoluciju".
"Znao je biti zapanjujuće nejasan kada je želio izbjeći direktne odgovore, a ovo je svakako bio jedan od takvih slučajeva. U jednom trenutku spomenuo je da i dalje honorarno predaje na Univerzitetu u Teheranu. Nisam zavidio njegovim studentima", prisjetio se Burns jednog sastanka.
Anonimni francuski diplomata, citiran u to vrijeme, jednu rundu Jalilijevih pregovora nazvao je "katastrofom".
Sličnu ocjenu dao je i jedan diplomat Evropske unije u američkoj diplomatskoj depeši iz 2008. godine, koju je objavio WikiLeaks.
"Zvaničnik EU koji je tog dana prisustvovao Jalilijevim privatnim i javnim sastancima bio je zatečen njegovom očiglednom nesposobnošću ili nespremnošću da odstupi od iste prezentacije ili ponudi nijanse, nazivajući ga 'pravim proizvodom Iranske revolucije'", navodi se u depeši, bez imenovanja diplomate.
Jalili se snažno protivio nuklearnom sporazumu iz 2015. godine i tokom godina predsjednika Rouhanija formirao ono što je nazvao "vladom u sjeni", kako bi pokušao potkopati njegove napore.
Također, Jalilija je u njegovoj kandidaturi 2013. godine podržao pokojni tvrdolinijski ajatolah Mohammad Taghi Mesbah Yazdi, koji je jednom napisao da Iran ne bi trebao sebi uskratiti pravo na proizvodnju "specijalnog oružja", prikrivenu referencu na nuklearno oružje.
