Dok visoko obrazovanje u Bosni i Hercegovini godinama vodi borbu s ograničenim budžetima, odluka o nabavci službenog automobila vrijednog gotovo 100.000 konvertibilnih maraka otvara niz pitanja o prioritetima i transparentnosti javne potrošnje.
Univerzitet u Istočnom Sarajevu raspisao je tender za kupovinu nove limuzine za potrebe Rektorata, a već same tehničke specifikacije izazvale su pažnju javnosti. Traži se vozilo proizvedeno 2026. godine, crne metalik boje, s pogonom na sva četiri točka i automatskim mjenjačem, uz prtljažnik zapremine najmanje 600 litara. Uz to, definisani su i precizni zahtjevi u pogledu dužine i međuosovinskog razmaka, kao i garancija od minimalno pet godina.
Iako ovakvi kriteriji formalno mogu biti opravdani potrebama institucije, njihova preciznost u praksi često otvara dilemu – da li se radi o standardnom postupku ili o tenderu „skrojenom“ za unaprijed poznat model. Upravo na to ukazuju i pojedini analitičari, navodeći da opis odgovara vozilu poput Škoda Superb Liftback 2.0, što potencijalno sužava prostor za konkurenciju među ponuđačima.
Takva praksa, iako nije nužno nezakonita, često se nalazi na granici dobrih principa javnih nabavki, čiji je osnovni cilj osigurati transparentnost i jednak pristup svim učesnicima tržišta. Kada specifikacije postanu previše uske, postavlja se pitanje da li je tržište zaista otvoreno ili je riječ o formalnom ispunjavanju procedure.
Dodatnu težinu cijelom slučaju daje izostanak odgovora iz Univerziteta. Na upite o razlozima ovakve nabavke, kao i o načinu definisanja kriterija, nije bilo zvaničnog očitovanja, dok se rektor Milan Kulić nije javno oglašavao. Upravo ta šutnja često produbljuje sumnje, jer ostavlja prostor za različita tumačenja u javnosti.
U širem kontekstu, pitanje nabavke službenog vozila ne bi nužno izazvalo toliku pažnju da se ne uklapa u širi obrazac rasprava o trošenju javnog novca. Univerziteti, kao javne institucije, suočeni su s izazovima finansiranja, infrastrukturnih ulaganja i poboljšanja kvaliteta nastave. U takvom ambijentu, svaka veća investicija koja ne ide direktno u akademski razvoj postaje predmet preispitivanja.
Rok za dostavljanje ponuda je 5. juni, nakon čega će biti poznato da li će se na tender javiti više ponuđača ili će se potvrditi sumnje o ograničenoj konkurenciji. Do tada, ovaj slučaj ostaje još jedan podsjetnik na važnost transparentnosti i odgovornosti u upravljanju javnim sredstvima – posebno u sektoru koji bi trebao biti temelj društvenog razvoja.
