U najnovijem izvještaju Ureda za reviziju institucija BiH otkrivaju se ozbiljni sistemski problemi unutar Uprave za indirektno oporezivanje BiH (UIO), kojom rukovodi Zoran Tegeltija.
Ovaj dokument, koji na prvi pogled izgleda kao suhoparni niz brojki i procedura, zapravo oslikava duboku krizu institucionalne odgovornosti, selektivne zakonitosti i upravljačke neefikasnosti u jednoj od ključnih državnih institucija.
Slučaj automobila: “najam umjesto kupovine”
Revizori su detaljno analizirali višemilionski aranžman između UIO i šest rent-a-car kompanija kojim je na četiri godine iznajmljeno 95 vozila, ukupne vrijednosti preko pet miliona KM. Iako je u pravilnicima institucija BiH jasno definisano da se službena vozila kupuju, UIO se odlučio na model najma koji je u potpunosti van zakonskih i podzakonskih akata. Pritom će, po završetku ugovora, svi automobili biti vraćeni najmodavcima, a preostala vrijednost vozila neće ostati u vlasništvu države.
Ovo nije samo fiskalno neodgovorno – to je institucionalna potvrda da se pravila prilagođavaju potrebama, a ne obrnuto. Revizori su jasno ukazali: cijena najma s uključenim troškovima održavanja i osiguranja nadmašuje kupovinu istih vozila.
Neiskorištena vozila i neefikasnost upravljanja
Dodatni apsurd jeste činjenica da UIO, i pored novih vozila, i dalje posjeduje određeni broj starih automobila koji se praktično ne koriste. To znači da porezni obveznici plaćaju dvostruke troškove – i najam i održavanje neiskorištene imovine. Troškovi korištenja službenih vozila samo prošle godine iznosili su više od 750.000 KM.
Službena putovanja i pogrešno obračunate dnevnice
Još jedno područje u kojem revizija ukazuje na brojne propuste jeste praksa službenih putovanja. Uočeno je da su u više navrata dnevnice isplaćene u punom iznosu, iako su zaposlenici imali osiguranu ishranu, što prema važećim propisima zahtijeva umanjenje od 70%. Pojedina putovanja realizovana su i bez prethodnih poziva, a ukupni trošak po toj osnovi iznosio je 405.396 KM.
Zapošljavanje bez konkursa – sistem parainstitucionalnog kadrovanja
Možda najalarmantniji dio izvještaja odnosi se na praksu zapošljavanja. Tokom 2024. godine čak 94 državna službenika angažovana su na određeno vrijeme, od čega je njih 63 već ranije na isti način radilo u UIO. Među njima ima i onih koji su angažovani još od 2019. godine, uz konstantna obnavljanja ugovora svakih nekoliko mjeseci – klasičan mehanizam zaobilaženja konkursnih procedura.
Ništa bolje nije ni sa zaposlenicima – njih 122 angažovana su po osnovu ugovora o radu bez konkursa. Revizori posebno upozoravaju da se pojedini ugovori prekidaju i obnavljaju još od 2007. godine, čime se grubo krši Zakon o radu u institucijama BiH.
Interni premještaji kao maska za nezakonita unapređenja
UIO je zabilježio čak 490 internih premještaja u prošloj godini, ali problem je što su mnogi korišteni za faktička unapređenja zaposlenika, bez javnog ili internog konkursa, kako zakon zahtijeva. Revizija upozorava da je veliki broj zaposlenih unaprijeđen mimo zakonskih procedura, što otvara sumnju u zloupotrebu ovih mehanizama za kadrovska rješenja po političkom ključu.
Direktorski kabinet pod sumnjom
Zabrinjavajući su i navodi da su četiri pomoćnika direktora obavljala funkcije na osnovu privremenih postavljenja, iako zakon striktno ograničava trajanje takvog angažmana na tri godine – u jednom slučaju zabilježeno je i šest godina rada pod tom osnovom.
Sistem koji ne funkcioniše
Kada se svi ovi nalazi stave u kontekst, postaje jasno da UIO funkcioniše po obrascima koji duboko odstupaju od transparentnog, zakonitog i efikasnog upravljanja javnim resursima. Pitanje nije samo kako je ovakav sistem opstao, već zašto još niko ne snosi odgovornost. Revizorski izvještaj je ozbiljan test za institucije – hoće li ostati mrtvo slovo na papiru ili biti osnova za konkretne pravne posljedice?
