Javne ustanove i preduzeća i ustanove u USK posljednjih mjeseci pretvaraju se u otvoreni ratni plijen političkih stranaka, a posebno nove skupštinske većine i Vlade USK, gdje se fotelje dijele kao poslije izbora, a zakoni i procedure bacaju pod noge.
Umjesto upravljanja u interesu građana, svjedočimo sirovoj demonstraciji sile: odbacivanju izvještaja o radu bez ikakvog obrazloženja, rušenju legalno izabranih uprava i odbora, instaliranju privremenih struktura i brzom postavljanju stranački podobnih ljudi na ključne pozicije. Mandati, konkursi, procedure i zakonske odredbe postoje samo na papiru, doku praksi vrijedi jedno pravilo “ko ima većinu, ima i sve ostalo”.
Radnici upozoravaju da se rukovodeća mjesta dijele po stranačkim kvotama, da se u preduzeća i ustanove planiraju nova zapošljavanja bez realne potrebe, dok se finansijska stabilnost svjesno gura niz liticu, jer većina ovih sistema ionako preživljava zahvaljujući budžetskim sredstvima.
Drugim riječima, novac građana služi da se hrane stranačke vojske poslušnika tik pred izbore. Zaposlenici se obraćaju resornim ministarstvima i inspekcijama, upozoravaju na kršenje zakona, političko kadroviranje i otvoreno nasilje nad institucijama, ali odgovora nema.
Zid šutnje deblji je od bilo kojeg zakona. Javna preduzeća i ustanove, koje bi trebale biti stubovi sistema i servis građana, pretvaraju se u privatne prćije političkih centrala, u bankomate za stranačke kadrove i laboratorije za vježbanje bahatosti.
Zato se sve glasnije postavlja pitanje koje građani već šapuću, a radnici otvoreno izgovaraju: da li će neko završiti u zatvoru zbog sistematskog razaranja institucija, zloupotrebe položaja i trošenja javnog novca, ili je USK postao teritorija na kojoj su dovoljne dvije ruke u skupštinskoj sali da se može raditi šta god se hoće, bez zakona, bez straha i bez kazne?
Ako se ovaj politički stampedo ne zaustavi, posljedice neće snositi stranke i njihovi kadrovi, nego radnici koji ostaju bez sigurnosti, preduzeća koja tonu u ambis iz kojeg nema povratka.
