Na splitskom brdu Marjan u augustu 2012. godine otkriven je stravičan zločin koji je godinama nakon toga ostao u fokusu javnosti zbog brutalnosti, ali i brojnih neodgovorenih pitanja. Tijelo 31-godišnje meksičke državljanke pronađeno je zakopano u zabačenom dijelu šume, skriveno među stijenama i prirodnim raslinjem, nedaleko od vrha Pod Kosom.
Mlada turistkinja u Split je stigla svega nekoliko dana ranije, u pratnji člana porodice. Tog kobnog dana krenula je u šetnju Marjanom, dok se njen brat u jednom trenutku odvojio i vratio nazad. Ona je nastavila sama — i više se nije pojavila živa.
Ključni tragovi u ruksaku i na mjestu zločina
Istražitelji su ubrzo nakon pronalaska tijela naišli na skriveni ruksak sa dokazima koji su usmjerili tok istrage. Među predmetima su bili nož, ljepljiva traka, lični predmeti žrtve i tragovi krvi, kao i odjeća koja je kasnije postala jedan od ključnih forenzičkih elemenata.
DNK tragovi pronađeni na više predmeta ukazivali su na počinioca, ali u početnoj fazi istrage policija nije imala s kim da ih uporedi, što je slučaj učinilo posebno teškim.
Istraga bez rezultata i prvi pogrešni tragovi
Nedjeljama nakon zločina policija je provjeravala više mogućih osumnjičenih, uključujući i osobe koje su se u tom periodu nalazile u Splitu. Jedna od informacija koja je kružila istragu odnosila se i na muškarca koji je nosio sličan komad odjeće kao onaj pronađen na mjestu događaja, ali je nakon provjere isključen iz slučaja.
U međuvremenu, porodica žrtve se vratila u Meksiko, dok je tijelo djevojke prevezeno u domovinu radi sahrane.
Preokret nakon dojave iz susjedstva
Ključni pomak u istrazi dogodio se kada je policija dobila informaciju od stanovnika jednog splitskog kvarta o muškarcu koji je često viđan na Marjanu i koji je odgovarao opisu iz istrage.
Nakon toga, policija je uhapsila mladića iz šire okolice Hercegovine koji je živio u Splitu kao izbjeglica. Tokom pretresa njegovog stana pronađeni su predmeti koji su dodatno povezali osumnjičenog s mjestom zločina.
Forenzički dokazi i rekonstrukcija zločina
Istraga je pokazala da je žrtva napadnuta na izolovanom dijelu Marjana, gdje je fizički savladana i potom usmrćena hladnim oružjem. Tijelo je nakon toga premješteno i zakopano kako bi se prikrili tragovi.
Forenzički nalazi nisu pokazali biološke tragove koji bi ukazivali na seksualno nasilje, dok su psihijatrijska vještačenja osumnjičenog ukazala na izražene poremećaje u emocionalnom i socijalnom ponašanju, uz manjak empatije i izbjegavanje razgovora o samom zločinu.
Suđenje i kontroverze oko kvalifikacije djela
Tokom suđenja, odbrana i tužilaštvo iznosili su različite interpretacije dokaza, posebno u vezi s načinom izvršenja ubistva i psihičkim stanjem optuženog.
Sud je na kraju utvrdio da je optuženi počinilac, ali je djelo pravno okvalifikovano kao osnovni oblik ubistva, što je značajno uticalo na visinu kazne.
Presuda je izazvala reakcije javnosti i porodice žrtve, koja je smatrala da težina zločina nije adekvatno pravno valorizovana.
Zatvaranje slučaja, ali ne i pitanja
Motiv ubistva nikada nije u potpunosti razjašnjen, a tokom postupka optuženi se uglavnom branio šutnjom.
Vrhovni sud je kasnije potvrdio presudu, a osuđeni bi nakon odslužene kazne trebao biti pušten na slobodu u narednim godinama.
