Na sjeverozapadu Pacifika, zona subdukcije Kaskadija gomila napetost već više od 320 godina. Kada se ta energija oslobodi, očekuje se zemljotres magnitude 9, što je otprilike 45 puta jače od razornog zemljotresa u Kaliforniji 1906. godine.
Lokalno stanovništvo ga jednostavno naziva “Velikim”, dok naučnici procjenjuju 37% šanse da se dogodi u narednih 50 godina.
Zemljotresi u ovoj zoni mogu izazvati snažne pomake na dnu okeana i cunamije dovoljno razorne da izbrišu obalne zajednice. Sličan scenarij se dogodio u Japanu 2011. godine, kada je zemljotres magnitude 9 pogodio nuklearnu elektranu Fukushima i izazvao razorni cunami.
Geolog Chris Goldfinger, koji je svjedočio potresu u Japanu, opisao je: “Izašli smo van i samo gledali kako se zgrade pomiču, jarboli za zastave kako se njišu, i osjećali smo se kao da se cijela Zemlja pretvorila u tekućinu, a ipak smo mogli osjetiti ploču koja se struže ispod nas. Znali smo da je ovo mora biti devetka.”
Inženjerka Allison Perch opisala je razmjere cunamija:
“Srušilo je većinu njihovih zidova od cunamija, poplavilo ogromne dijelove japanske obale i ubilo 16.000 ljudi. Kada smo bili tamo šest do osam sedmica kasnije, mogli smo vidjeti vodene linije na drveću i dijelove ljudskih života razbacane okolo. Kao stanovniku Oregona, teško je zamisliti da bi naša obala mogla izgledati slično.”
Ovi primjeri ukazuju na ozbiljnu prijetnju koja vreba sjeverozapadnu obalu SAD-a i Kanade, podsjećajući da priprema i prevencija mogu biti ključni za smanjenje posljedica budućeg “Velikog” zemljotresa.
