Bosna i Hercegovina se nalazi pred ozbiljnom ekonomskom krizom u sektoru čelika. Državna vlast je u dva navrata odbila uvođenje zaštitnih mjera za domaću proizvodnju čelika, čime direktno prijeti gašenje industrije i gubitak hiljada radnih mjesta u naredna dva do tri mjeseca.
Za razliku od država u regiji, koje su svoj čeličarski sektor zaštitile carinskim i kvotnim mjerama, BiH nije pokazala nikakvu spremnost da podrži domaće kompanije. Posebno su pogođene firme poput Nove Željezare iz Zenice i Nove Ljubije iz Prijedora, čiji se lanac proizvodnje proteže na preko 500 povezanih firmi, uključujući dobavljače, logistiku i prateću industriju, što ukupno pogađa oko 11.000 radnika.
Prijedlozi zaštite, uključujući inicijative Vlade FBiH, Vlade RS-a, Vlade Brčko distrikta, Vanjskotrgovinske komore BiH, Uprave za indirektno oporezivanje i Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, nisu uspjeli osigurati dovoljnu političku podršku u Vijeću ministara. Odbijanje mjera nije obrazloženo ekonomskim analizama, već je uglavnom pripisano nedostatku političke volje. Glasovi protiv došli su prvenstveno od ministara iz HDZ-a.
Paradoks situacije je jasan: oni koji se protive privremenoj zabrani uvoza čelika zapravo su kompanije i interesne grupe koje zarađuju na uvozu, ali time ugrožavaju domaću industriju. Ako pogoni Nove Željezare i Nove Ljubije budu ugašeni, pitanje je kome će se uvoziti čelik u budućnosti – jer domaća proizvodnja više neće postojati.
Dodatni znak neosjetljivosti državne vlasti je ignorisanje prijedloga Nove Željezare, koja je ponudila povećanje vlasničkog udjela i jačanje državnog interesa u kompaniji, što bi moglo stabilizirati sektor. Ipak, reakcija vlasti nije bilo.
Ekonomisti upozoravaju da ovakva politika može imati dugoročne posljedice: ne samo gubitak radnih mjesta i smanjenje domaće proizvodnje, već i narušavanje strateške sigurnosti BiH u sektoru od ključnog nacionalnog interesa. Dok se politički interesi i stranački pritisci nadmeću, radnici i kompanije ostaju na udaru, a čelična industrija – temelj modernog industrijskog razvoja – suočena je s egzistencijalnom prijetnjom.
