Tivat ili politička operacija koja je pošla po zlu? Pitanja na koja Beograd još nije ponudio odgovore
Odluka crnogorskih vlasti da zabrane ulazak i vrate u Srbiju 87 državljana Srbije koji su čarter letom doputovali u Tivat otvorila je niz pitanja o stvarnim namjerama te grupe, ali i o ulozi državnih struktura Srbije u cijelom slučaju. Dodatnu pažnju javnosti privukle su informacije da se među putnicima nalazio veći broj osoba povezanih s kriminalnim miljeom, kao i tvrdnje da su trebali djelovati kao neformalno osiguranje predsjednika Srbije Aleksandra Vučića tokom samita EU – Zapadni Balkan održanog u Crnoj Gori.
Od samog početka slučaj je izazvao brojne nedoumice. Teško je objasniti zašto bi osobe koje navodno trebaju obavljati osjetljive sigurnosne zadatke putovale organizovano, čarter letom, na način koji ostavlja detaljan trag i omogućava jednostavnu provjeru identiteta svih putnika. Upravo ta činjenica ostavila je utisak da je u realizaciji cijele operacije došlo do ozbiljnih propusta ili da nije uzet u obzir stepen javne provjerljivosti informacija.
Zbog toga se sve češće postavlja pitanje da li je riječ o unaprijed planiranoj političkoj operaciji ili o loše organizovanom pokušaju demonstracije političke moći koji je završio potpunim neuspjehom.
Nakon što je grupi zabranjen ulazak u Crnu Goru, uslijedila je burna reakcija Beograda. Predsjednik Srbije poručio je da ga u Crnoj Gori niko neće dočekati niti ispratiti, dok je Bezbjednosno-informativna agencija Srbije javno saopćila da je njegova sigurnost ugrožena. Takva reakcija dodatno je podgrijala sumnje da vlasti pokušavaju cijeli slučaj predstaviti kao sigurnosni problem, iako za sada nema javno dostupnih dokaza koji bi potvrdili postojanje konkretne prijetnje.
Istovremeno, građani su posljedice političkog sukoba osjetili na granici između dvije države, gdje su zabilježena višesatna čekanja i pojačane kontrole. Time je incident prerastao okvire jednog sigurnosnog događaja i prerastao u novu epizodu zategnutih odnosa između Srbije i Crne Gore.
Pojedini posmatrači smatraju da se ne može isključiti mogućnost da je cijela operacija trebala proizvesti određeni politički efekat. U trenutku kada je međunarodna pažnja bila usmjerena prema samitu u Tivtu i evropskom putu Crne Gore, stvaranje sigurnosne drame moglo je poslužiti za preusmjeravanje medijskog fokusa na druge teme. Međutim, razvoj događaja nije išao u prilog takvom scenariju.
Umjesto da ojača političku poziciju Beograda, slučaj je otvorio brojna neugodna pitanja. Objavljivanje podataka o putnicima, njihova povezanost sa kriminalnim strukturama te okolnosti pod kojima su doputovali u Crnu Goru značajno su suzili prostor za uvjerljivo objašnjenje cijelog događaja. Umjesto slike o ugroženom predsjedniku, u javnosti se stvorio utisak improvizacije i nedovoljno promišljene akcije.
Posebno je zanimljivo što ukupni politički efekat afere nije bio povoljan za vlasti u Srbiji. Naprotiv, slučaj je dodatno skrenuo pažnju na način funkcionisanja institucija i na pitanje ko donosi odluke u osjetljivim sigurnosnim i političkim pitanjima. Ako je zaista postojala organizovana akcija, teško je vjerovati da bi njeni autori mogli očekivati pozitivan ishod nakon što su svi ključni detalji postali javno dostupni.
Sve to ostavlja prostor za zaključak da je vjerovatnije riječ o loše osmišljenoj i još lošije provedenoj operaciji nego o sofisticiranom političkom planu. U prilog tome govori i činjenica da su posljedice bile predvidljive: narušavanje odnosa sa susjednom državom, dodatno pogoršanje regionalne atmosfere i negativna medijska pažnja usmjerena prema Srbiji.
Slučaj Tivat zato ostavlja utisak politički proizvedene afere, a ne ozbiljnog sigurnosnog incidenta. Ono što je trebalo demonstrirati snagu i kontrolu završilo je otvaranjem pitanja o odgovornosti, procjeni rizika i načinu donošenja odluka. Da li je riječ o neuspješnoj političkoj operaciji ili o nizu pogrešnih procjena, vjerovatno će ostati predmet rasprava i nakon što se prašina oko samita slegne.
Jedno je, međutim, već sada jasno – događaji u Tivtu proizveli su mnogo više političke štete nego koristi za one koji su ih planirali ili odobrili.
