Efektivna diplomatija zavisi od kredibiliteta, dosljednosti i jasnog usklađivanja s nacionalnim interesima. Personalizirana, neprozirna i korumpirana diplomatija u sjeni američke administracije ne nudi ništa od ovoga i ostavit će SAD manje poštovanim, manje kredibilnim i manje efikasnim na svjetskoj sceni.
U većini demokratskih zemalja, delegiranje diplomatskih ovlasti na visokom nivou na članove porodice i poslovne saradnike izazvalo bi negodovanje. Međutim, američki predsjednik Donald Trump se suočio s malim protivljenjem tom potezu.
Mnogi ljudi umanjuju značaj njegove prijateljske diplomatije kao puke "heterodoksije". Međutim, dugoročne posljedice ovog postupka bit će ozbiljne.
Trump nije prvi američki predsjednik koji se oslanja na lične izaslanike. Ali on je prvi koji redovno marginalizira karijerne diplomate i aparat nacionalne sigurnosti u korist uskog kruga lojalista koji nemaju ni odgovarajuće iskustvo ni službenu odgovornost.
Time je stvorio sistem vanjske politike u sjeni koji djeluje izvan utvrđenih kanala kontrole i ravnoteže. Najistaknutiji je Trumpov zet, Jared Kushner.
Uprkos tome što nije imao prethodnog iskustva u vanjskoj politici, Kushneru je povjeren monumentalni zadatak posredovanja u postizanju mira na Bliskom istoku i upravljanja vrlo osjetljivim odnosima sa zemljama poput Kine, Meksika i Saudijske Arabije.
Ovakav pristup je učinio da vanjska politika SAD-a više liči na porodični biznis nego na strategiju velike sile. Ovakva vrsta privatne diplomatije potkopava profesionalnost američke vanjske službe.
Kada su karijerni diplomati marginalizirani, institucije su oslabljene. Moral u State Departmentu je naglo opao jer su visoki zvaničnici isključeni sa ključnih sastanaka i donošenja odluka.
Popravak ovog institucionalnog raspada trajat će godinama, ostavljajući Ameriku sa slabijim diplomatskim aparatom suočenim sa rastućim globalnim izazovima. Štaviše, Trumpova nepotistička diplomatija zamagljuje granicu između nacionalnog interesa i lične koristi.
Kada se privatni izaslanici ili članovi porodice uključe u odnose s državom, neizbježno se postavljaju pitanja o tome da li se politike kreiraju radi unapređenja strateških ciljeva SAD-a ili radi zaštite poslovnih interesa porodice Trump.
Ovaj nedostatak transparentnosti narušava javno povjerenje kod kuće i kredibilitet Amerike širom svijeta. Čak su i američki saveznici zbunjeni. Više ne znaju da li da razgovaraju sa službenim ambasadorom, State Departmentom, ili da traže privatnu liniju sa najužem krugom predsjednika.
Ova nepredvidljivost tjera tradicionalne američke partnere da traže alternative ili sklapaju posebne sporazume koji zaobilaze Washington, slabeći time arhitekturu saveza koja je decenijama podržavala američku globalnu moć.
U konačnici, kronijaška diplomatija potkopava moralni autoritet Amerike. Sjedinjene Države već dugo pozivaju druge zemlje da ojačaju vladavinu prava i iskorijene nepotizam. Ali kada sama Bijela kuća praktikuje suprotno, ovi pozivi zvuče prazno.
Usvajanjem metoda autoritarnih lidera kojima se divi, Trump pomaže u normalizaciji političke korupcije na globalnom nivou i potkopava jedinstvenu snagu Amerike: njen otvoreni, na pravilima zasnovan sistem.
Šteta koju je nanio ovaj transakcijski i porodični pristup neće jednostavno nestati promjenom administracije. Američka globalna moć počiva na njenim institucijama koliko i na njenoj vojsci. Potkopavanjem ovih institucija zbog kratkoročnih interesa, Trump ostavlja za sobom naslijeđe smanjene američke moći i opasnijeg i nepredvidljivijeg svijeta.
