Skupština Kantona Sarajevo jučer je još jednom pokazala da je politika Trojke, koja trenutno vlada kantonom, jedna od najsurovijih i najnesposobnijih kombinacija moći i manipulacije, spremna da budžet KS pretvori u beskonačnu rupu bez dna.
Dok su mladi, od kojih mnogi jedva sastavljaju kraj s krajem, uporno tražili svoja prava i subvencije za prvu nekretninu – obećanja koja su ostala mrtvo slovo na papiru – Vlada je u tišini i gotovo neprimjetno pripremala odluku koja će dodatno opteretiti kantonalni budžet, a time i sve građane.
Najkontroverznija tačka dnevnog reda, koja je praktično prošla nezapaženo jer je raspravljana tek u pola deset navečer, odnosila se na zaduživanje KS za 44 miliona KM. Zašto tako kasno? Razlog je očit: Vlada KS nije htjela da građani prate sjednicu uživo i shvate opseg katastrofalnih odluka koje se donose u njihovom imenu. Za razliku od političkih predstava oko subvencija mladima, ova tačka nema nikakve veze s konkretnim, transparentnim i održivim projektima – riječ je o političkom manevru čija će posljedica biti dugovi generacija koje još nisu ni rođene.
Pretresi u Ministarstvu finansija i JU Službi za zapošljavanje KS u okviru akcije "Koverta" - Pretresa se i ministar finansija u Vladi KS Afan Kalamujić
Novac iz ovog kredita, tvrdi Vlada, bit će usmjeren na projekte praćenja kvalitete zraka, unapređenja grijanja u individualnim jedinicama i razvoj “zelene urbane mobilnosti” u transportnom sektoru. No, građani nemaju nikakve garancije da će ovi milioni biti iskorišteni efikasno. Ovo nije razvoj, ovo je beskrajna improvizacija, kozmetička politika i predstava za javnost, dok stvarni troškovi padaju na leđa onih koji još ne mogu da glasaju niti da se brane – na buduće generacije.
Opozicija je pokušala upozoriti na apsurdnost ovog poteza. Jasno je, rekli su, da se radi o kreditima koji nisu razvojni, već o običnoj zamjeni novca iz budžeta za trenutne političke poene. Ovime se stvaraju dugovi koji će i rođenu i nerođenu djecu pratiti kroz čitav život – djecu koja će se u svojim 40-im godinama tek oslobađati tereta koji im je nametnut iz političkih, neodgovornih kalkulacija.
Ono što je posebno ogavno u cijelom postupku je što se Vlada KS ponaša kao da nema nikakve odgovornosti prema građanima. Nema javnih izvještaja, nema preciznog planiranja i detaljnog budžetskog obrazloženja, a sav teret financijskih odluka pada na obične građane. Tek rođena djeca već danas su zadužena, a političari Trojke slobodno raspolažu milionskim sredstvima, ne razmišljajući o dugoročnim posljedicama svojih odluka.
Da stvar bude gora, sve ovo Vlada KS predstavlja kao “brigu o građanima i održivi razvoj”, dok je u stvarnosti riječ o finansijskom teroru nad budućim generacijama. Mladi koji su se izborili za svoje pravo na subvenciju prve nekretnine svjedoče koliko su male šanse da stvarno promijene sistem. Politička elita, kojoj Trojka pripada, ne vidi budućnost – vidi samo fotelje, medijske naslovnice i lažna obećanja kojima pokušava prikriti vlastitu nesposobnost.
Istraga protiv direktora KUIP-a Adisa Mešića zbog sumnjivih dokumenata i imenovanja
Svaka analiza materijala koji su zastupnici dobili otkriva potpunu neozbiljnost Vlade KS: detalji su nejasni, projekti neprecizno opisani, a procjene troškova i koristi potpuno nerealne. Umjesto jasnog i preciznog vođenja kantona, Vlada se odlučila na špekulativno zaduživanje, vjerujući da će kratkoročno kupiti simpatije građana. Ali istina je neumoljiva: dugovi će rasti, kamate se gomilati, a obični ljudi i generacije koje dolaze platit će cijenu za političku pohlepu i nesposobnost.
Ovakvim ponašanjem Vlada KS pokazuje da je spremna uništiti budućnost građana samo kako bi sebi osigurala trenutno priznanje i kontrolu. Kantonalni budžet je već sada rupa bez dna, a svaki dodatni kredit produbljuje katastrofu. Dok političari pričaju o zelenim projektima i praćenju kvaliteta zraka, građani već danas osjećaju težinu svojih dugova – dok će djeca, i ona koja tek dolaze, biti ta koja će ih izmirivati.
Vlada KS više ne zadužuje samo danas žive građane – ona zadužuje i nerođenu djecu, pretvarajući političku pohlepu u institucionalizirani kreditni teror. Ako ovako nastavimo, Sarajevo neće imati budućnost; imat će samo dugove, nesigurnost i sistem u kojem obični ljudi nikada neće imati šanse da dišu bez tereta političkih mahinacija.
