Vlast na ledu političkih ambicija: Šta je sve snijeg u Sarajevu otkrio ovog januara
Pedesetak centimetara snijega u Sarajevu, koji je napadao prije devet dana, nije samo zatrpao ulice i trotoare – zatrpao je iluziju o funkcionalnom sistemu i razgolitio političku stvarnost vlasti u Kantonu Sarajevo. Građane je snijeg bukvalno zarobio, ali je istovremeno oslobodio jednu istinu: problem nije padavina, već potpuni izostanak organizacije, odgovornosti i političke zrelosti onih koji bi taj sistem trebali graditi i održavati.
Prvih nekoliko sati i dana moglo se opravdati. Snijeg je bio obilan, padavine intenzivne, a početni šok razumljiv. No, kako su dani prolazili, postalo je jasno da Sarajevo nema problem sa zimom – ima problem sa sobom. Komunalni sistem, koji godinama egzistira kao skupa, troma i neefikasna struktura, još jednom je pokazao da ne zna odgovoriti ni na ono što je potpuno predvidivo: snijeg u januaru.
Trojka je, sa kraćim prekidom, na vlasti već sedam godina. To je više nego dovoljno vremena da se postave jasni protokoli, da se osposobe komunalna preduzeća, da se zna ko, kako i kada reaguje u kriznim situacijama. Umjesto toga, dobili smo tri stranke, tri pristupa i nula sistema.
Folk politika Naše stranke
Naša stranka je u ovoj situaciji odlučila igrati na kartu neposrednosti i „bliskosti s narodom“. Lopate u ruke, kamere upaljene, kadrovi na ulicama – performans koji je trebao pokazati solidarnost s građanima. Od dolaska Sabine Ćudić na čelo stranke vidljiv je pokušaj transformacije imidža: od urbane, salonske i često elitističke politike prema nekoj vrsti „folk varijante“ političkog djelovanja.
Problem je što takav pristup, iako možda dobro prolazi na društvenim mrežama, suštinski ne rješava ništa. Građanima ne treba političar s lopatom, nego funkcionalno preduzeće s mehanizacijom. Ne treba im selfie na snijegu, nego očišćena ulica. Paradoks je potpun: stranka koja je godinama insistirala na sistemskim rješenjima sada nudi improvizaciju kao odgovor na kolaps sistema.
NiP – svađa sa samim sobom
Ako je Naša stranka igrala ulogu „narodske vlasti“, Narod i pravda je pokazala šta znači potpuna dezorijentacija. Kadrovi NiP-a vode ključna komunalna preduzeća, a upravo je njihov rad bio jedna od glavnih meta javnog nezadovoljstva. Umjesto jasne odgovornosti, dobili smo javne kritike – iz vlastitih redova.
Elmedin Konaković kritikovao je Vladu KS zbog loše reakcije, iako je njegova stranka njen integralni dio. Kemal Ademović otišao je i korak dalje, otvoreno priznajući da su postavljeni nepodobni direktori. Time je NiP javno priznao ono što građani već godinama znaju: kadrovska politika se vodi po partijskom ključu, a ne po kompetencijama.
Ali priznanje bez posljedica je samo još jedan oblik lošeg PR-a. Građani nemaju ništa od političkog samobičevanja ako iza toga ne slijede smjene, reforme i konkretni rezultati. U suprotnom, vlast izgleda kao opozicija – i to loša.
SDP – kritika bez krivice
Treći partner, SDP, odlučio je ostati u svom filmu. Fokus na javni prijevoz, parcijalne kritike komunalnih službi i vješto izbjegavanje pune odgovornosti. Iako su dio vlasti koja upravlja sistemom, iz njihovih reakcija bi se moglo zaključiti da posmatraju situaciju sa strane.
To bježanje od odgovornosti postalo je zaštitni znak politike u Kantonu Sarajevo: svi kritikuju, niko ne upravlja.
Snijeg kao ogledalo vlasti
Tri stranke, tri različite reakcije, jedno zajedničko priznanje – sistema nema. Sarajevo je do sada imalo sreće jer ozbiljnijih snježnih padavina nije bilo. Ovaj januar je samo podsjetio koliko je ta „sreća“ krhka.
Građanima ne trebaju politički performansi, niti simbolična lopatanja snijega. Treba im vlast koja će osigurati da 50 centimetara snijega ne paralizira grad deset dana. Treba im koordinacija, plan, odgovornost i jasno definisane linije upravljanja.
Koordinacija Trojke pala je na ovom ispitu. Umjesto zajedničkog nastupa i rješavanja problema, svaka stranka borila se za vlastitu percepciju u javnosti. Rezultat je apsurdan: vlast koja se ponaša kao opozicija i opozicija koja više nije ni potrebna.
A možda je, na kraju, zaista kriv snijeg. Jer je odlučio pasti u januaru, u izbornoj godini, potpuno nesvjestan činjenice da Sarajevo još uvijek nema sistem – samo ambicije, kamere i političke lopate.
