Do prije nekoliko godina, mnogi građani se sjećaju da je priključak na vodu kada je sve već bilo pripremljeno i trebalo “samo” ugraditi sat prolazio za oko 600 KM.
Danas je slika potpuno drugačija: cijene su otišle naglo gore, a ono što je nekad bilo “rutinski trošak” sada se pretvorilo u ozbiljan izdatak koji često presudi kućnom budžetu.
Prema iskustvima građana i ponudama izvođača na terenu, kratki i jednostavni priključci rijetko izlaze ispod 1.400-1.700 KM s PDV-om. Tipičan raspon, kada treba uraditi i šaht te dio trase, najčešće je između 2.000 i 2.600 KM. Čim se uključuju zahtjevniji radovi rezanje i vraćanje asfalta, duže kopanje ili težak teren iznos lako ode na 2.700-3.000 KM.
U Hadžićima se, kako navode građani, još ponekad može “proći” povoljnije od oko 950 do 1.500 KM za jednostavnije priključke. Međutim, čim se obim radova poveća, cijene brzo prate sarajevske. Najveće stavke u računici uglavnom su izrada i opremanje šahta, ugradnja vodomjera i ventila, zemljani radovi te sanacija ceste nakon kopanja.
Procedura podrazumijeva da se podnese zahtjev za priključak (prema KJKP ViK Sarajevo ili KJKP Komunalno Hadžići, a za pravna lica na memorandum). Zatim se prilaže dokumentacija: građevinska dozvola ili potvrda da je postupak izrade u toku, katastar sa ucrtanom lokacijom i podzemnim instalacijama, ovjerena situacija i uzdužni profil iz glavnog projekta (uz pečat tehničkog sektora). Nakon toga ide uplata za terenski uviđaj/obradu i čekanje termina za izlazak ekipe na teren.
Za stanove u zgradama posebna je priča: ugradnja pojedinačnog vodomjera često ide na trošak vlasnika stana. U praksi to znači dodatnu proceduru (zahtjev, dokaz o vlasništvu, mišljenje upravnika), zatim nabavku baždarenog vodomjera te registraciju kod nadležnog preduzeća. Drugim riječima, i kada mislite da ste “na kraju”, možete ući u novi krug troškova i papirologije.
A mnogi tek tada shvate da priključak nije ni najveći udar. Kod porodične kuće, samo “papiri” idejni i/ili glavni projekat, geodetski snimci, urbanistička saglasnost, građevinske i komunalne takse (dozvole, doprinosi, uređenje zemljišta, komunalno opremanje) mogu otići 5.000 do 7.000 KM, i to prije nego što prva lopata padne ili vodomjer uopšte ugledate. Zato građani često kažu da je najskuplje ono što se ne vidi: fascikla.
Na kraju, važno je znati da konačna cijena najviše zavisi od trase, pristupa, potrebe za sanacijom asfalta i konkretnog stanja instalacija na terenu. Ako želite “mirnu glavu”, najpametnije je prije bilo kakvog rada tražiti detaljan predračun (sa stavkama), jasno naznačeno da li je PDV uključen, te šta tačno ulazi u sanaciju i završne radove jer upravo tu najčešće nastaju razlike od nekoliko stotina maraka.
