Bosna i Hercegovina je, ako je ikome još trebalo dokaza, zvanično postala institucionalni eksperiment u kojem ključne sigurnosne pozicije postaju privatno vlasništvo pojedinaca, a zakon – opcionalna smetnja.
U najnovijem primjeru potpunog pravnog i institucionalnog sloma, Darko Ćulum, bivši direktor Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), koji je u martu podnio ostavku, naprosto se vratio na posao – bez ijednog formalnog dokumenta koji bi to omogućio. I sve to uz šutnju ili kukavičluk institucija koje su po zakonu morale reagovati.
U zemlji gdje običan građanin mora moliti za ovjeru potpisa, Ćulum – sada već bivši, pa možda opet aktuelni direktor SIPA-e – ponaša se kao da vodi porodičnu firmu, a ne najosjetljiviju agenciju za borbu protiv organizovanog kriminala i terorizma.
Šutnja institucija je saučesništvo
Vijeće ministara BiH, Parlamentarna skupština BiH, pa ni Nezavisni odbor – niko od njih mjesecima nije smatrao važnim da se pozabavi ostavkom direktora jedne od ključnih sigurnosnih institucija. Iako se Ćulum, nakon što je napustio SIPA-u, uhljebio kao savjetnik u Policiji RS, bez objašnjenja i bez formalne odluke – samo se pojavio nazad u SIPA-i. I to kao da nikada nije ni otišao.
Takvo ponašanje je ne samo neodgovorno, već i otvoreno ismijavanje zakona, ustava i institucija države. Kako je moguće da direktor agencije ode – pa se onda samoinicijativno vrati? Gdje je odluka Vijeća ministara kojom se konstatuje ostavka? Gdje je procedura o novom imenovanju? Gdje su odgovori na pitanja koja bi u svakoj iole uređenoj zemlji izazvala skandal prvog reda?
Sada, kada je sramota već učinjena, pokušava se praviti farsa od zakonitosti
Po hitnom postupku, Nezavisni odbor Parlamentarne skupštine BiH zakazao je sjednicu za 25. august na kojoj će, kao tačku dnevnog reda, naknadno razmatrati „obavještenje o odustajanju od razrješenja“ Darka Ćuluma. Drugim riječima, sada se pokušava retroaktivno legalizirati bezakonje, kao da se institucije mogu paliti i gasiti po ličnoj volji pojedinaca.
Da stvar bude još apsurdnija, dok je Ćulum uživao u novoj poziciji savjetnika u Policiji RS, SIPA je mjesecima funkcionisala bez čelne osobe, čime je direktno bila ugrožena njena sposobnost da djeluje protiv najtežih oblika kriminala. No to nikome nije zasmetalo – ni Borjani Krišto, predsjedavajućoj Vijeća ministara, koja je jednostavno ignorisala čitavu situaciju, pa je protiv nje čak podnesena i krivična prijava zbog nečinjenja i kršenja zakonskih obaveza.
Politički dogovor ili institucionalni državni udar?
Ćulumovo misteriozno vraćanje u SIPA-u otvara ozbiljna pitanja: ko je donio odluku da se on vrati? Ko je naredio da se njegova ostavka „zaboravi“? I da li je SIPA, kao državna agencija, još uopće nezavisna – ili je postala još jedan pijun u političkom šahovskom ratu?
Jer ako direktor najvažnije agencije može otići i vratiti se po političkoj potrebi i bez ikakve odluke – šta to znači za građane? Ko garantuje zakonitost operacija SIPA-e? Ko garantuje da podaci koje ta agencija prikuplja ne završavaju u rukama onih koje bi trebala istraživati?
Ovo nije samo skandal – ovo je poruka da je Bosna i Hercegovina zemlja u kojoj ništa više nije sveto: ni zakon, ni institucije, ni građani. Da su sigurnosne agencije postale igračke u rukama političke elite. Da se direktor može promijeniti kao vozač službenog auta, bez zapisnika, bez procedure, bez ijedne odgovorne osobe koja će se pobrinuti da zakon važi za sve.
I dok se obični građani gone zbog neplaćene kazne ili nepotpunog obrasca, elita pravi pravni cirkus u kojem se kriminal zakonski štiti, a odgovornost izbjegava sistematski.
Možda se upravo zato SIPA i želi držati u stanju institucionalnog vakuuma. Jer kad su najviši sigurnosni mehanizmi dezorijentisani, onda je sve moguće – i korupcija, i selektivna pravda, i politički progon, i zaštita moćnih. Sve osim zakona.
Upravo zato je slučaj Darka Ćuluma mnogo više od pitanja jedne fotelje – to je pitanje smrti vladavine prava u BiH, na koju institucije odgovaraju ćutanjem, a građani – gubitkom povjerenja u sistem koji više postoji samo na papiru.
