"Vrtlog dugova: Zašto građani plaćaju cijenom vlastitog opstanka?"

Dok entitetske vlade nesmetano sakupljaju milione maraka u novim dugovima, postavlja se ključno pitanje koje svi izbjegavaju: Gdje nestaje sav taj novac?

Svakodnevno svjedočimo nevjerojatnim ciframa koje se gomilaju poput snijega na planini, a političari, umjesto da odgovore na ovo pitanje, prebacuju lopticu odgovornosti s jednih na druge. U protekla dva dana, zaduženje za novih 81 milion maraka predstavlja samo kap u moru zaduživanja koje se nagomilava od početka godine, kada su entitetske vlade prešle prag od nevjerojatnih 750 miliona KM.

Vlada FBiH jučer je na Sarajevskoj berzi obavila aukciju entitetskih obveznica vrijednu 40 miliona KM, dok je Vlada RS, sa svojom očiglednom pohlepom, uzela milion više na Banjalučkoj berzi. Ovo je poput vođenja igre na sreću – svaki put se klade na budućnost naroda koji će, u konačnici, plaćati dugove. Ali ono što je zaista šokantno je da nijedna od ovih vlada nije voljna da otkrije u šta će taj novac biti potrošen. Umjesto jasnih odgovora, dobivamo zamućene izjave o "planiranim zaduženjima" i "neprezaduženosti", dok se istovremeno odvija prava drama bez kontrole.

Dok se nesigurnost građana širi poput požara, vlasti uporno tvrde da "nismo prezaduženi" i da smo "ispod evropskog prosjeka". Ove izjave su ništa više od zamagljivanja stvarnosti i služe jedino kao umirujuća mantra onih koji su zaduženi da štite vlastite interese. Edin Forto, ministar komunikacija i prometa BiH, ne preže od opasnih izjava kako se treba "jako zadužiti" kako bi se izgradila infrastruktura koja će nam, navodno, "donijeti prosperitet". Ipak, zaboravlja se da će svi ti dugovi na kraju pasti na leđa građana koji već sada jedva sastavljaju kraj s krajem.

Opozicija, koja bi trebala biti glas naroda, često se pojavljuje kako bi ukazala na nepravdu, ali ubrzo nestane iz fokusa. Šta se dogodilo s njihovim zahtjevima za odgovorno upravljanje novcem? Kako se može tolerisati da političari troše milione bez jasnog plana? Ova situacija postaje sve grotesknija – dok mi, obični građani, zarađujemo za život i plaćamo svoje račune, oni samo nastavljaju s podizanjem kredita.

Ekonomisti, ukazuju na to da zaduženost nije tolika da bi predstavljala opasnost, ali jasno ističu da je problem u nedostatku transparentnosti i odgovornosti u trošenju novca. Kako se može tvrditi da zaduženje ne predstavlja problem kada se iznova i iznova pojavljuju novi dugovi? Trošenje novca na isplatu trenutnih obaveza postaje sve više normalizirano, kao da je to jedini način za funkcioniranje vlasti.

S rekordnim budžetima – 7,5 milijardi za Federaciju i preko 5,7 milijardi za RS – entitetske vlade očito nisu naučile iz prošlih grešaka. Iako se hvale povećanjem prihoda od PDV-a, jasno je da to nije spriječilo novu runde zaduživanja. Očigledno je da ni to nije bilo dovoljno da se prestane s novim zaduživanjem. A zašto bi se to i radilo, kada će dugove na kraju vraćati građani? Ovaj cirkus se odvija dok mi, obični ljudi, gledamo kako vlasti igraju na naš račun.

Umjesto da se suoče s pravim problemima, vlade optužuju opoziciju za "spinove" i kreiraju atmosferski pritisak. Ovakva retorika služi samo da se skrene pažnja s stvarnih problema. Dok se dugovi gomilaju, građani se bore sa sve većim troškovima života, a istovremeno se svjedoči o nepristojnom trošenju novca koji pripada svima nama. Ovo je prava ironija: dok se u vladinim kancelarijama donose odluke o novim zaduženjima, obični ljudi plaćaju cijenu.

Na kraju, svi ovi dugovi i nova zaduživanja nisu ništa drugo nego put prema ekonomskoj katastrofi. Moramo se probuditi iz ovog kolektivnog sna i zahtijevati odgovornost od onih koji su izabrani da nas predstavljaju. Vrijeme je da preuzmemo kontrolu i tražimo transparentnost u upravljanju našim novcem. Vrijeme je da se izborimo za budućnost koja neće biti opterećena dugovima koje su stvorili oni koji nemaju nikakvu odgovornost prema nama, običnim ljudima. Jesmo li spremni da se borimo za svoju budućnost? Vrijeme je da prekinemo tišinu i suočimo se s istinom!