Najava Aleksandar Vučić da će za nekoliko sedmica podnijeti ostavku na mjesto predsjednika Srbije zvuči dramatično.
Međutim, iza bombastične izjave ne nazire se kraj njegove političke dominacije, nego pokušaj da se ona produži u novom obliku. Ako plan uspije, Srbija neće dobiti novu vlast – dobit će samo novu funkciju za istog čovjeka.
Vučić je najavio da će se, nakon prijevremenih izbora koji bi mogli biti održani već na jesen, kandidovati za premijera ukoliko to od njega zatraži njegova stranka. Drugim riječima, predsjednička fotelja bila bi zamijenjena premijerskom, dok bi stvarna politička moć ostala na istoj adresi.
Takav scenario neodoljivo podsjeća na model koji je svojevremeno primijenio Vladimir Putin. Kada mu je ruski ustav onemogućio treći uzastopni predsjednički mandat, Putin je 2008. godine postao premijer, dok je formalni predsjednik bio Dmitrij Medvedev. Malo ko je tada imao dilemu ko zaista upravlja Rusijom. Četiri godine kasnije Putin se vratio u Kremlj, a u međuvremenu je promijenio ustav tako da mu je omogućeno da ostane na vlasti praktično doživotno.
Srbija nije Rusija i njen ustavni sistem je drugačiji, ali politička logika djeluje poznato. Funkcije se mijenjaju, centar moći ostaje isti.
Ostavka koja ništa ne mijenja
Kada političar najavi ostavku, javnost obično očekuje preuzimanje odgovornosti ili povlačenje iz prvog plana. U ovom slučaju događa se upravo suprotno.
Vučić otvoreno govori da neće napustiti vlast, nego će je pokušati preoblikovati. Predsjednička funkcija bila bi zamijenjena premijerskom, dok bi vladajuća Srpska napredna stranka zadržala svog neprikosnovenog lidera.
Takva ostavka više liči na administrativni potez nego na politički čin. Građani bi formalno dobili novog predsjednika, ali bi ključne odluke i dalje donosio isti politički centar.
Godina protesta nije promijenila osnovni cilj
Više od godinu dana Srbiju potresaju studentski i građanski protesti koji su izbili nakon tragedije na željezničkoj stanici u Novom Sadu, gdje je poginulo 16 ljudi. Za mnoge demonstrante ta nesreća postala je simbol sistema u kojem, kako tvrde, politička moć nema dovoljno kontrole niti odgovornosti.
Upravo zbog toga Vučićeva najava nije dočekana kao znak političkog uzmaka. Naprotiv, mnogi je vide kao pokušaj da se sačuva kontrola nad institucijama bez obzira na formalnu funkciju koju će obavljati.
Sistem prilagođen jednom čovjeku
U demokratskim državama institucije bi trebale biti važnije od pojedinaca. U Srbiji se posljednjih godina često stiče utisak da institucije funkcionišu onoliko koliko odgovara političkom autoritetu jednog čovjeka.
Predsjednik komentariše gotovo svako pitanje – od ekonomije i vanjske politike do policijskih istraga, infrastrukturnih projekata i sportskih rezultata. Iako Ustav predsjedniku ne daje izvršna ovlaštenja kakva ima premijer, politička praksa odavno je drugačija.
Zbog toga promjena funkcije sama po sebi ne znači i promjenu načina upravljanja državom.
Put ka trajnoj vlasti
Istorija poznaje brojne lidere koji nisu željeli napustiti vlast, već su pronalazili nove modele da ostanu na njenom vrhu. Nekada se mijenjao ustav, nekada izborni sistem, a nekada samo naziv funkcije.
Ako Vučić zaista pređe na mjesto premijera, to bi predstavljalo još jedan primjer političke rotacije koja ne mijenja suštinu. Država bi formalno dobila novu raspodjelu funkcija, ali bi stvarni odnos snaga mogao ostati gotovo identičan.
Na kraju se postavlja pitanje koje nadilazi Srbiju: da li je demokratija samo mogućnost da građani biraju vlast ili i mogućnost da se vlast zaista promijeni?
Jer ostavka koja ne znači odlazak s vlasti teško se može nazvati ostavkom. Ona prije liči na presvlačenje političkog odijela nego na odlazak sa političke scene. Upravo zato Vučićeva najava više podsjeća na lekciju iz političkog preživljavanja nego na čin demokratske odgovornosti.
